Stvaranje Patrijarsi I Proroci

9. poglavlje — Doslovna Sedmica

Sedmica je, kao i subota, nastala prilikom stvaranja, a biblijska ju je istorija čuvala i prenosila sve do naših dana. Sam je Bog izmjerio prvu sedmicu kao uzorak svim sedmicama ili tjednima sve do svršetka vremena. Ona se, poput ostalih, sastojala od sedam doslovnih dana. Stvaranje je trajalo šest dana, a sedmog se Bog odmarao, blagoslovio ovaj dan i odvojio ga kao dan za čovjekov odmor. SPP 49.1

U Zakonu danom na Sinaju Bog je naglasio vrijednost sedmice i činjenice na kojima ona počiva. Nakon što je dao zapovijest: “Sjeti se da svetkuješ dan subotni,” i jasno odredio što treba raditi tokom šest dana, a što ne treba raditi sedmog dana, On daje razlog za ovakav stav prema sedmici i upućuje na svoj vlastiti primjer: “Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni.” (Izl 20,8-11) Ovaj se razlog čini uvjerljivim i privlačnim kad znamo da su dani stvaranja doslovni dani. Prvih šest dana u svakoj sedmici dani su čovjeku za rad, jer je Bog koristio isto razdoblje u prvoj sedmici u djelu stvaranja. Sedmog dana čovjek se treba uzdržavati od rada u sjećanju na Stvoriteljev odmor. Međutim, pretpostavka da je za događaje u prvoj sedmici bilo potrebno hiljade i hiljade godina direktno potkopava četvrtu zapovijest. Ona prikazuje Stvoritelja kako ljudima zapovijesta da svetkuju doslovnu sedmicu u spomen na neko nepregledno, neograničeno vremensko razdoblje. Ovo ne sliči njegovu načinu postupanja s njegovim stvorenjima. Takvo poimanje čini neodređenim i nejasnim ono što je On jasno obznanio. To je najodmukliji oblik nevjerstva, a stoga i najopasniji, njegova stvarna priroda je tako prikrivena da je prihvataju i uče mnogi koji ispovijedaju vjeru u Bibliju. SPP 49.2

“Jahvinom su riječju nebesa sazdana i dahom usta njegovih sva vojska njihova.” “Jer On reče — i sve postade, naredi — i sve se stvori.” (Ps 33,6.9) Biblija ne poznaje duge vjekove nekom kojih je iz kaosa postupno nastajala Zemlja. Sveti zapisi kažu da se svaki naredni dan stvaranja sastojao od večeri i jutra, kao i svi drugi dani nakon toga. Na kraju svakog dana iznosi se rezultat Stvoriteljeva djelovanja. Izvješće na kraju prve sedmice kaže: “To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani.” (Post 2,4) Ali tu se ne iznosi zamisao da su dani stvaranja bili nešto drugo osim doslovni dani. Svaki od tih dana je nazvan danom stvaranja, jer je Bog svakog dana stvorio nešto novo. SPP 49.3

Geolozi tvrde da su u samoj Zemlji našli dokaze da je ona daleko starija no što uče Mojsijevi zapisi. Otkrivene su kosti ljudi i životinja, kao i oružja, okamenjeno drveće, daleko veće od današnjeg, ili od onog koje je postojalo hiljadama godina, i iz toga zaključuju da je ljudska vrsta naseljavala Zemlju prije vremena o kojem se govori u izvještaju o stvaranju, vrsta koja je bila daleko veća od današnjih ljudi. Takvo je razmišljanje navelo one koji vjeruju u Bibliju da prihvate tvrdnju kako su dani stvaranja bili duga, neograničena vremenska razdoblja. Međutim bez biblijske istorije geologija ne može ništa dokazati. Oni koji s uvjerenjem zaključuju na osnovi njenih otkrića nemaju dostatno poimanje o veličini ljudi, životinja i drveća prije potopa, ili o velikim promjenama koje su se tada dogodile. Ostaci pronađeni u zemlji jesu dokazi o životu koji se u mnogim vidovima razlikovao od današnjeg, ali se samo iz nadahnutih spisa može znati nešto o vremenu u koje su ove razlike postojale. U istoriji o potopu Nadahnuće je objasnilo ono što geologija nikada ne može shvatiti. U Noinim su danila zakopani ljudi, životinje i drveće daleko veći od onih koji danas postoje, i tako sačuvani kao dokazi kasnijim naraštajima da je potop uništio pretpotopni svijet. Bog je želio da ova otkrića utvrde vjeru u nadahnutu istoriju, ali ljudi, s njihovim ispraznim razmišljanjem, padaju u istu zabludu kao i ljudi prije potopa — stvari koje im je Bog dao kao blagoslov oni pogrješnom primjenom pretvaraju u prokletstvo. SPP 49.4

To je jedno od Sotoninih oruđa kojim on navodi ljude da povjeruju izmišljotinama nevjernika, jer time može Božji Zakon učiniti nerazumljivim, Zakon koji je sam po sebi jasan i ohrabriti ljude na pobunu protiv božanske vladavine. Njegovi su napori posebno usmjereni protiv četvrte zapovijesti, jer ona jasno upućuje na živog Boga, Tvorca neba i zemlje. SPP 50.1

Ulažu se neprekidni napori da se djelo stvaranja objasni prirodnim uzrocima, te čak i vjerni hrišćani prihvataju ljudske zaključke suprotne jasnim činjenicama Svetog pisma. Mnogi koji se protive proučavanju proročanstava, posebno proročanstvima u knjigama Daniel i Otkrivenje, tvrdeći da su ona tako nejasna da ih mi ne možemo razumjeti, ipak ovi ljudi spremno prihvataju pretpostavke geologa koje proturječe Mojsijevim zapisima. Ali ako je ono što je Bog otkrio tako teško razumjeti, kako je nedosljedno prihvatiti puke pretpostavke u vezi s onim što On nije otkrio! SPP 50.2

“Što je skriveno, pripada Jahvi, Bogu našemu, a objava nama i sinovima našim zauvijek, da vršimo sve riječi ovoga Zakona.” (Pnz 29,28) Bog nikada čovjeku nije otkrio kako je ostvario djelo stvaranja, ljudska nauka ne može ispitivati tajne Svevišnjega. Njegova stvaralačka sila isto tako je neshvatljiva kao i Njegovo postojanje. SPP 50.3

Bog je dopustio da kroz nauku i umjetnost svjetlost obasja svijet, ali kad naučnici posmatraju ove predmete samo s ljudske tačke motrišta, oni će sigurno doći do pogrešnih zaključaka. Spekulacije o onome što nam Božja Riječ nije otkrila mogu biti bezazlene, ako se naše teorije ne protive činjenicama koje se nalaze u Svetom pismu, ali oni koji ostavljaju Božju Riječ i traže objašnjenja za njegova stvorena djela u naučnim načelima plutaju po nepoznatom okeanu bez mape ili kompasa. Najveći umovi, ako ih u njihovu istraživanju ne vodi Božja Riječ, postaju zbunjeni u pokušajima da nadu vezu između nauke i otkrivenja. Budući da su Stvoritelj i njegova djela tako daleko iznad naše sposobnosti shvatanja da ih ne mogu objasniti prirodnim zakonima, oni biblijsku istoriju smatraju nepouzdanom. Oni koji sumnjaju u pouzdanost zapisa u Starom i Novom zavjetu ići će i korak dalje i posumnjati u Božje postojanje, a onda, budući da su izgubili sidro, oni su prepušteni da se razbiju o hridi nevjerstva. SPP 50.4

Takve osobe izgubile su jednostavnost vjere. Vjera u božanski autoritet Božje svete Riječi treba biti nepokolebljiva. Biblija se ne može provjeravati ljudskim naučnim idejama. Ljudsko znanje je nepouzdan vodič. Skeptici koji čitaju Bibliju da bi u njoj otkrili greške, mogu, zbog nesavršena shvatanja ili nauke ili otkrivenja, tvrditi da su našli proturječja, ali kad se ova prividna proturječja pravilno shvate, ona su u savršenom međusobnom skladu. Mojsije je pisao pod vođstvom Božjeg Duha, i ispravna teorija geologije nikada neće iznositi dokaze koji se ne mogu pomiriti s njegovim izjavama. Sva istina, u prirodi ili otkrivenju, dosljedna je sama sebi u svim svojim objavama. SPP 50.5

Božja Riječ postavlja mnoga pitanja na koja najveći naučnici nikada neće moći odgovoriti. Pažnja se skreće na stvari u svakodnevnom životu, koje ograničeni umovi, sa svom svojom hvalisavom mudrošću, nikada ne mogu u cijelosti razumjeti. SPP 50.6

Ipak, naučnici smatraju da mogu razumjeti Božju mudrost, ono što je On učinio ili što može učiniti. Prevladava ideja da je On ograničen svojim vlastitim zakonima. Ljudi ili poriču ili ignoriraju njegovo postojanje, ili misle da sve mogu objasniti, čak i djelovanje njegovog Duha na ljudsko srce i više ne poštuju njegovo ime niti se boje njegove sile. Oni ne vjeruju u nadprirodno, i ne razumiju Božji Zakon ili njegovu neograničenu silu kojom u njima ostvaruje svoju volju. U svojoj uobičajenoj upotrebi izraz “zakon prirode” sadrži ono što su ljudi dosad otkrili u vezi sa zakonima koji upravljaju materijalnim svijetom, ali kako je samo njihovo znanje ograničeno, a kako je ogromno područje u kojem Stvoritelj može djelovati u skladu sa svojim vlastitim zakonima, a da to bude potpuno neshvatljivo ograničenim bićima SPP 51.1

Mnogi uče da materija posjeduje životodavnu silu, da tvar prima određena svojstva koja je onda prepuštena da djeluje svojom vlastitom energijom, te da se djelovanje prirode oduvijek u skladu s nepromjenjivim zakonima na koje ni sam Bog nemože uticati. Ovo je lažna nauka koju ne potvrđuje Božja Riječ. Priroda je sluga svog Stvoritelja. Bog ne poništava svoje zakone ili djeluje protiv njih, već ih neprekidno koristi svoja oruđa. Priroda svjedoči o inteligenciji, prisutnosti, aktivnoj energiji koja djeluje u i kroz njene zakone. U prirodi se vidi neprekidno djelovanje Oca i Sina. Hristos kaže: “Otac moj neprestano radi, zato i ja radim.” (Iv 5,19) SPP 51.2

Leviti su u svojoj pjesmi koju je zapisao Nehemija pjevali: “Ti si, Jahve, Jedini! Ti si stvorio nebo, i nebesa nad nebesima, i vojsku njihovu, zemlju i sve što je na njoj, mora i što je u njima. Ti sve to oživljavaš...” (Neh 9,6) Božje djelo stvaranja zemlje je završeno. ‘Tako su djela njegova dovršena od postanka svijeta.” (Heb 4,3) Ali njegova energija još uvijek održava njegova stvorenja. Ne zbog toga što mehanizam koji je jednom uspostavljen nastavlja raditi vlastitom energijom, primjerice disanje ili otkucaji pulsa, već je svaki udisaj, svaki otkucaj srca dokaz njegove sveopšte brige u kojoj “živimo, mičemo se i jesmo” (Dj 17,28). Zemlja ne donosi plodove, godinu za godinom, ili nastavlja kruženje oko Sunca zbog neke urođene sile. Božja ruka vodi planete i održava ih na njihovim nebeskim putanjama. On “koji na broj izvodi vojsku njihovu, i koji ih sve zove po imenu” (Ps 40,26). Njegovom silom raste bilje, pupa lišće i cvijeće cvate. On “oblacima prekriva nebesa i zemlji kišu sprema” (Ps 147,8) i On čini doline plodnim. “Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže...” i svako živo biće, od najmanjih insekata do čovjeka, svakodnevno zavisi o njegovom proviđenju i brizi. Psalmist to izražava prekrasnim riječima: “I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme. Daješ im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima.” (Ps 104,27.28) Njegova riječ nadzire prirodne sile, On nebo prekriva oblacima i priprema kišu za zemlju. “Kao vunu snijeg razbacuje, prosipa mraz poput pepela.” (Ps 147,16) “Kad mu glas zaori, huče vode na nebesima, oblake diže s kraja zemlje; stvara kiši munje, vjetar izvodi iz skrovišta njegovih.” (Jr 10,13) SPP 51.3

Bog je temelj svega. Sve istinske nauke su u skladu s njegovim djelima, svaki istinski odgoj vodi k poslušnosti njegovoj vladavini. Nauka nam otvara nove vidike, ona visoko seže i istražuje nove dubine, ali ona ne iznosi ništa što se suproti božanskom otkrivenju. Neznanje može, pozivajući se na nauku, nastojati podržati lažno razumijevanje Boga, ali knjiga prirode i pisana Riječ rasvjetljuju jedna drugu. Mi smo tako vodeni da se divimo Stvoritelju i da razumom vjerujemo u njegovu Riječ. SPP 51.4

Nijedan ograničeni um ne može u cijelosti shvatiti postojanje, silu, mudrost ili djela Beskonačnog. Sveti pisac kaže: “Možeš li dubine Božje proniknuti, dokučit savršenstvo Svemoćnoga? Od neba je više: što još da učiniš? Od Šeola dublje: što još da mudruješ? Duže je od zemlje — šire je od mora!” (Job 11,7-9) Najmoćniji intelekti na zemlji ne mogu razumjeti Boga. Ljudi mogu uvijek istraživati, uvijek učiti, ali ipak beskonačnost ostaje. SPP 51.5

Djela stvaranja svjedoče o Božjoj sili i veličini. “Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih.” (Ps 19,1) Oni koji uzimaju pisanu Riječ kao svog savjetnika shvatiće da je nauka pomoć u razumijevanju Boga. “Uistinu, njegova se nevidljiva svojstva, njegova vječna moć i božanstvo, posmatrana po njihovim djelima, opažaju od postanka svijeta.” (Rim 1,20) SPP 52.1