Stvaranje Patrijarsi I Proroci

52/74

52. poglavlje — Godišnji Praznici

Ovo poglavlje zasniva se na Levitskom zakoniku 23.

Cijeli Izrael sakupljao se triput godišnje na bogosluženje u Svetilištu (Izl 23,14-16). Šilo je za neko vrijeme bilo mjesto ovih okupljanja, ali je kasnije Jerusalem postao središte narodnog bogosluženja i plemena su se tu okupljala na svečane praznike. SPP 280.1

Narod je bio okružen divljim, ratobornim plemenima koja su željno čekala da zauzmu njihovu zemlju, a ipak je triput godišnje svima za rat sposobnim ljudima i svima koji su mogli putovati naređeno da ostave svoje domove i dođu na mjesta okupljanja, blizu središta zemlje. Što je trebalo spriječiti njihove neprijatelje da napadnu ove nezaštićene domove, da ih opustoše ognjem i mačem? Što je trebalo spriječiti napad na zemlju koja bi Izraelce mogla učiniti robovima nekih stranih neprijatelja? Bog je obećao da će biti zaštitnik svog naroda. “Anđeo Jahvin logor podiže oko njegovih obožavatelja da ih spasi.” (Ps 34,8) Dok su Izraelci odlazili na bogosluženje, božanska je sila obuzdavala njihove neprijatelje. Božje je obećanje glasilo: “Jer ću protjerati narode ispred tebe i proširiti tvoje međe, te niko neće hlepiti za tvojom zemljom kad triput u godini budeš uzlazio da se pokažeš pred Jahvom, Bogom svojim.” (Izl 34,24) SPP 280.2

Prvi od ovih praznika, Pasha, praznik beskvasnih hljebova, stizao je u abibu, prvom mjesecu jevrejske godine, što odgovara koncu ožujka ili početku travnja. Hladna je zima prošlost, pozna je kiša završila, a cijela je priroda uživala u svježini i ljepoti proljeća. Trava se zelenila na brdima i dolinama, divlji cvjetovi su posvuda krasili polja. Mjesec, koji je uskoro trebao biti pun, činio je večeri ugodnim. Sveti je pjesnik tako lijepo opjevao ovo doba: SPP 280.3

“Jer, evo, zima je već minula,
kiša je prošla i nestala.
Cvijeće se po zemlji ukazuje,
vrijeme pjevanja dođe
i glas se grličin čuje se u našem kraju.
Smokva je izbacila prve plodove,
vinograd, u cvatu, miriše.”
SPP 280.4

(Pj 2,11-13)

Grupe putnika iz cijele zemlje su putovale prema Jerusalemu. Pastiri od stada, stočari s planina, ribari s Galilejskog mora, ljudi s polja, a proročki sinovi iz proročkih škola, svi su išli prema mjestu gdje se otkrivala Božja prisutnost. Putovali su kratke dijelove puta jer su mnogi pješačili. Karavani su neprekidno rasli te su često pred sam ulazak u Sveti grad bili vrlo veliki. SPP 280.5

Radost prirode je budila radost u srcima Izraelaca i zahvalnost Darovatelju svih dobara. Pjevali su se veliki jevrejski psalmi, uzvisivala slava i veličanstvo Jahve. Na znak trube, uz muziku cimbala, podizao se zbor zahvalnosti kojem su se pridružile stotine glasova: SPP 280.6

“Obradovali se kad mi rekoše:
’Hajdemo u Dom Jahvin!’
Eto, noge nam već stoje na vratima tvojim, Jerusaleme...
Onamo ulaze plemena, plemena Jahvina,... da slave ime Jahvino...
Molite za mir Jerusalemov!
Blago onima koji tebe ljube!”
SPP 280.7

(Ps 122,1-6)

Dok su posmatrali uzvisine na kojima su neznabošci palili svoje žrtvene vatre, djeca Izraelova su pjevala: SPP 281.1

“K brdima oči svoje uzdižem:
odakle će mi doći pomoć?
Pomoć je moja od Jahve
koji stvori nebo i zemlju.”
SPP 281.2

(Ps 121,1.2)

“Ko se uzda u Jahvu, on je kao brdo Sion:
ne pomiče se, ostaje dovijeka.
Bregovi okružuju Jerusalem:
Jahve okružuje narod svoj
odsada i dovijeka.”
SPP 281.3

(Ps 125,1.2)

Prelazeći preko brda s kojih se vidio Sveti grad oni su sa strahopoštovanjem posmatrali grupe slavljenika koji su išli prema Hramu. Vidjeli su dim tamjana kako se uzdiže i čuli levitske trube koje su oglašavale svetu službu, i oni su u nadahnuću trenutka zapjevali: SPP 281.4

“Velik je Jahve, hvale predostojan
U gradu Boga našega.
Sveto brdo njegovo, brijeg veličanstven,
radost je zemlji svoj.
Gora Sion, na krajnjem sjeveru,
grad je Kralja velikog.”
SPP 281.5

(Ps 48,1.2)

“Neka bude mir u zidinama tvojim
i pokoj u tvojim palatama.”

“Otvorite mi širom vrata pravde:
ući ću, Jahvi zahvaliti”

“Izvršit ću Jahvi zavjete svoje
pred svim narodom njegovim,
U predvorjima Doma Jahvina,
posred tebe, Jerusaleme!”
SPP 281.6

(Ps 122,7; 118,19; 116,18.19)

Sve su kuće u Jerusalemu bile otvorene za hodočasnike, sobe su se izdavale besplatno, ali ni to nije bilo dovoljno za ovo ogromno mnoštvo te su na svim raspoloživim mjestima u gradu i okolnim brdima podizani šatori. SPP 281.7

Četrnaestog dana u mjesecu, uveče, svetkovana je Pasha a njeni dojmljivi obredi su obilježavali izbavljenje iz egipatskog ropstva i upućivali na žrtvu koja ih je trebala osloboditi iz ropstva grijeha. Kad je Spasitelj predao svoj život na Golgoti, Pasha je izgubila svoj značaj, a uspostavljen je obred Svete večere kao sjećanje na isti događaj čija je Pasha bila predslika. SPP 281.8

Nakon Pashe slijedilo je sedam dana Praznika beskvasnih hljebova. Prvi i sedmi dan su bili dani za sabore, kad se nije trebao obavljati nikakav ropski posao. Drugog dana praznika pred Gospoda su se donosili prvi plodovi sjetve. U Palestini je ječam bila prva žitarica koja je sazrijevala početkom praznika. Sveštenik je snop ove žitarice obrtao pred Božjim žrtvenikom kao priznanje da je sve pripadalo Njemu. Žetva se nije trebala sakupljati sve dok se nije obavio ovaj obred. SPP 282.1

Pedeset dana nakon prinošenja prvih plodova bio je praznik Pedesetnica, koji se još zvao Praznik žetve ili Praznik sedmica. Kao izraz zahvalnosti za žitarice koje su se pripremale za hranu, pred Gospoda su se donosila dva hljeba ispečena s kvascem. Pedesetnica je trajala samo jedan dan, a bila je posvećena bogosluženju. SPP 282.2

U sedmom mjesecu bio je Praznik sjenica ili Praznik berbe. Ovim se praznikom priznavalo Božje obilje u plodovima voćnjaka, maslinika i vinograda. Bilo je to glavno praznično okupljanje naroda u godini. Zemlja je dala svoje plodove, žetva je bila sakupljena u žitnice, voće, ulje i vino je bilo spremljeno, prvi plodovi prineseni, i narod je sada došao sa zahvalnošću Bogu koji ih je tako bogato blagoslovio. SPP 282.3

Ovaj praznik prije svega trebao je biti prilika za radost. Dolazio je odmah nakon velikog Dana pomirenja kad su primili obećanje da se njihovo bezakonje neće više pamtiti. Pomireni s Bogom oni su dolazili pred Njega da priznaju njegovu dobrotu i slave ga za njegovu milost. Budući da su žetveni radovi bili završeni, a poslovi nove godine još nisu počeli, narod je bio bez briga te su se mogli predati svetom, radosnom uticaju trenutka. Premda je samo očevima i sinovima bilo zapovjeđeno da budu prisutni na praznicima, ipak, koliko je to bilo moguće, dolazile su cijele porodice, a iz gostoljubivosti primali su i sluge, levite, tuđince i siromahe. SPP 282.4

Praznik sjenica je poput Pashe bio komemorativne prirode. U sjećanje na njihov putnički život u pustinji narod je sada trebao napustiti svoje domove i živjeti u sjenicama, kolibama načinjenim od zelenih grančica “palmovih grana, grančica s lisnatih drveta i potočne vrbovine” (Lev 23,40.42.43). SPP 282.5

Prvi dan je bio sveti sabor, a sedmom danu praznika dodan je i osmi koji se svetkovao na isti način. SPP 282.6

Tokom ovih godišnjih praznika srca su starih i mladih bila ohrabrena službom Bogu, a druženjem s ljudima iz različitih dijelova zemlje jačala se njihova veza s Bogom i međusobno. Dobro bi bilo i za današnji Božji narod da drži Praznik sjenica, radosno sjećanje na Božje blagoslove prema njima. Kao što su Izraelova djeca proslavljala izbavljenje koje je Bog učinio za njihove očeve i što ih je sačuvao tokom putovanja iz Egipta, tako bismo se i mi sa zahvalnošću trebali prisjetiti različitih načina koje je On našao da nas izvede iz ovoga svijeta, iz tame grijeha u dragocjenu svjetlost svoje milosti i istine. SPP 282.7

Onima koji su živjeli dalje od Svetilišta trebalo je više od mjesec dana svake godine da bi sudjelovali na godišnjim praznicima. Ovaj primjer predanja Bogu treba naglasiti važnost bogosluženja i nužnosti pokoravanja naših sebičnih, svjetovnih interesa duhovnim i vječnim interesima. Mi gubimo kad zanemarujemo prednosti zajedničkog druženja da bismo se međusobno ojačali i ohrabrili u službi Bogu. Istine njegove Riječi gube svoju živost i važnost u našim umovima. Sveti uticaj prestaje prosvjetljavati i poticati naša srca i mi duhovno odumiremo. U našem druženju kao hrišćani mi mnogo gubimo zbog nedostatka saosjećanja jednih prema drugima. Onaj koji se zatvara u sebe ne ispunjava dužnost koju je Bog odredio. Svi smo mi djeca našeg Oca čija sreća zavisi jedno o drugom. Na nas polažu pravo i Bog i ljudi. Ispravno odgajanje društvenih elemenata naše prirode stvara naklonost među ljudima i donosi nam sreću u našim naporima da blagoslovimo druge. SPP 282.8

Praznik sjenica nije bio samo spomen već i predslika. Ne samo što je upućivao na boravak u pustinji, već se njime kao praznikom žetve slavilo prikupljanje plodova zemlje i upućivalo na veliki dan konačnog okupljanja, kad će Gospod žetve poslati svoje žeteoce da prikupe kukolj da se spali, a žito u njegove žitnice. U tom će trenutku bezbožnici biti uništeni. Oni će “bit ko da ih nigda bilo nije” (Ob 16). Svaki glas u cijelom svemiru udružiće se u radosnoj hvali Gospoda. Prorok kaže: “I čuh sva stvorenja na nebu, na zemlji, pod zemljom i na moru sa svim bićima što se u njima nalaze gdje govore: ‘Onomu koji sjedi na prijestolu, i Jagnjetu: hvala, čast, slava i vlast u vijeke vjekova!’” (Otk 5,13) SPP 283.1

Izraelski je narod na Praznik sjenica slavio Boga prisjećajući se njegove milosti u izbavljenju iz egipatskog ropstva i njegove nježne brige za njih tokom njihovog putničkog života u pustinji. Radovali su se svjesni oprosta i prihvatanja u službi Dana pomirenja koja je upravo završila. Ali kad se oni koje je Bog otkupio sakupe u nebeskom Hanaanu, zauvijek oslobođeni od ropstva prokletstva, pod kojim “sva stvorenja zajedno uzdišu i da se sva skupa nalaze u porođajnim mukama sve dosad’ (Rim 8,22), oni će se radovati s neizrecivom radošću i puni slave. Tada će Hristovo veliko djelo pomirenja biti završeno i njihovi će grijesi zauvijek biti izbrisani. SPP 283.2

“Nek se raduje pustinja, zemlja sasušena,
neka kliče stepa, neka ljiljan procvjeta.
Nek bujno cvatom cvate,
da, neka od veselja kliče i nek se raduje.
Dana joj je slava Libanona,
divota Karmela i Šarona;
oni će vidjeti slavu Jahvinu,
divotu Boga našega.”

“Sljepačke će oči progledati,
uši će se gluhih otvoriti,
tad će hromi skakati ko jelen.
njemakov će jezik klicali.
Jer će u pustinji provreti voda,
i u stepi potoci,
sažgana će zemlja postat jezero,
a tlo žedno — izvori.
U brlozima gdje ležahu čaglji
izrašće rogoz i trska.
Bit će ondje čista cesta,
a zvaće se Sveti put:
niko nečist neće njime proći,
bezumni njime neće lutati.
Ondje više neće biti lava,
nit će onud zvijer prolaziti,
već će hodit samo otkupljeni,
vraćati se otkupljenici Jahvini.
Doći će u Sion kličući od radosti,
s veseljem vječnim na čelima;
pratiće ih radost i veselje,
pobjeći će bol i jauci.”
SPP 283.3

(Iz 35,1.2.5-10)