Stvaranje Patrijarsi I Proroci

29/74

29. poglavlje — Sotonino Neprijateljstvo Prema Zakonu

U početku se činilo kako će Sotonini napori da među bezgrješnim stanovnicima Neba sruši Božji Zakon biti okrunjeni uspjehom. Prevaren je bio velik broj anđela, ali Sotonin je prividan uspjeh bio uzrok poraza i gubitka, odvajanja od Boga i progonstva s Neba. SPP 167.1

Kad se sukob ponovio na Zemlji, Sotona je ponovno naizgled bio u prednosti. Čovjek je zbog prijestupa postao njegov rob, a i čovjekovo kraljevstvo je palo u ruke začetnika pobune. Sada se činilo da je Sotoni otvoren put za osnivanje nIsavisnog kraljevstva i protivljenju autoritetu Božjeg Sina. Međutim, plan spasenja je ponovno čovjeku omogućio da dođe u sklad s Bogom i postane poslušan njegovom Zakonu, te da naposljetku i čovjek i Zemlja budu oslobođeni od Sotonine sile. SPP 167.2

Sotona je ponovno poražen i ponovno je pribjegao prijevari u nadi da će svoj poraz pretvoriti u pobjedu. Da bi potaknuo pobunu među palim ljudskim rodom, Sotona je Boga prikazao kao nepravednog što je čovjeku dopustio da prestupi njegov Zakon. “Zašto je Bog,” pitao je vješti kušač, “znajući posljedice dopustio da čovjek bude iskušan, da pogriješi i donese bijedu i jad?” Adamova djeca, zaboravljajući veliko strpljenje koje je čovjeku dalo novu priliku, i bez obzira na zapanjujuću, strašnu žrtvu koju je njegova pobuna donijela nebeskom Kralju, poslušala su kušača i prigovarala protiv jedinog Bića koje ih je moglo spasiti od Sotonine razorne moći. SPP 167.3

I danas postoje hiljade onih koji Bogu upućuju isti pobunjenički prigovor. Oni ne vide kako bi lišavanje slobode izbora čovjeku oduzelo prerogative razumnog bića i od njega načinilo puki automat. Čovjek je stvoren kao slobodno moralno biće. Poput stvorenja drugih svjetova, on se morao podvrgnuti ispi. tu vjernosti, ali nikada nije doveden u takav položaj da mora popustiti zlu. Nijedna kušnja ili ispit ne dolaze na čovjeka a da im on ne može odoljeti. Bog je čovjeku pružio toliko mogućnosti da u sukobu sa Sotonom nikada nije trebao biti poražen. SPP 167.4

Kako se broj ljudi na Zemlji povećavao, gotovo se cijeli svijet pridružio redovima pobunjenika. Činilo se da je Sotona još jednom odnio pobjedu. Ali svemoćna sila je ponovno spriječila djelo bezboštva i potopom je sa Zemlje uklonjena moralna nečistoća. SPP 167.5

Prorok kaže: “Jer kad se na zemlji pojave tvoji sudovi, uče se pravdi stanovnici kruga zemaljskog. Ako se pomiluje opaki, on se ne uči pravednosti... i ne obazire se na veličanstvo Jahvino.” (Iz 26,910) Tako je bilo nakon potopa. Nakon što su oslobođeni njegove kazne, stanovnici zemlje su se ponovno pobunili protiv Gospoda. Svijet je dva puta odbacio njegov Savez i uredbe. Pretpotopni ljudi i Noini potomci odbacili su božanski autoritet. Onda je Gospod načinio savez s Abrahamom i izabrao sebi narod koji će postati čuvar Njegovog zakona. Da bi prevario i uništio ovaj narod, Sotona je ponovno postavio svoje zamke. Jakovljeva djeca bila su izložena kušnji sklapanja braka s neznabošcima i obožavanja njihovih kipova. Ali Josif je bio vjeran Bogu i njegova vjernost je bila trajno svjedočanstvo o istinskoj vjeri. Da bi ugasio ovo svjetlo, Sotona je djelovao kroz zavist Josifove braće da bi ga prodali kao roba u neznabožačku zemlju. Ali Bog je tako upravljao događajima da su Egipćani upoznali Njega. I u Potifarovu domu i u zatvoru Josif je primio obrazovanje i pouku koji su ga zajedno sa strahopoštovanjem prema Bogu pripremili za najviši položaj vladara egipatske nacije. Njegov se uticaj iz faraonove palate osjećao širom zemlje, a posvuda se širilo znanje o Bogu. Izraelci su u Egiptu takođe postali napredni i bogati, a oni koji su ostali vjerni Bogu širili su velik uticaj. Idolopokloničke sveštenike je ispunio strah kad su vidjeli kako nova religija pridobiva naklonost. Nadahnuti Sotoninim vlastitim neprijateljstvom prema nebeskom Bogu, oni su nastojali ugasiti ovo vidjelo. Sveštenicima je bilo povjereno obrazovanje prestolonasljednika, i ovaj duh tvrdokornog protivljenja Bogu i revnost prema idolopoklonstvu oblikovali su karakter budućeg vladara i uzrokovale tlačenje Izraelaca i surovost prema njima. SPP 167.6

Tokom četrdeset godina nakon Mojsijeva bijega iz Egipta činilo se da je idolopoklonstvo pobijedilo. Godinu za godinom nade Izraelaca su blijedile. I narod i kralj su likovali u svojoj snazi i vrijeđali izraelskog Boga. Kad je izraelski vođa izašao pred kralja s porukom od “Jahve, Boga Izraelova,” odgovor nije bio rezultat nepoznavanja istinskog Boga, već protivljenje njegovog sili: “Ko je taj Jahve da ga ja poslušam — odvrati faraon — i pustim Izraelce? Ja toga Jahvu ne znam...” Od početka do kraja faraonovo protivljenje božanskoj zapovijesti nije bilo rezultat neznanja, već mržnje i protivljenja. SPP 168.1

Premda su Egipćani tako dugo odbacivali spoznaju o Bogu, Gospod im je ipak pružio mogućnost da se pokaju. U Josifovim danima Egipat je za Izraelce bio utočište, Bog je bio počašćen ljubaznošću prema njegovu narodu, a sada je Onaj koji dugo trpi, koji je spor na srdžbu i bogat ljubavlju dopustio da svako zlo djeluje. Egipćani koje su mučili predmeti njihova obožavanja primili su dokaze o Jahvinoj sili, i svi koji su htjeli mogli su se pokoriti Bogu i izbjeći njegove sudove. Kraljevo licemjerstvo i tvrdokornost doveli su do širenja spoznaje o Bogu i naveli mnoge Egipćane da se predaju u njegovu službu. SPP 168.2

Budući da su Izraleci bili tako skloni povezivanju s nezna-božcima i oponašanju njihovog idolopoklonstva, Bog je dopustio da odu u Egipat, gdje se posvuda osjećao Josifov uticaj i gdje su bile povoljne okolnosti da mogu ostati poseban narod. Tamo su ih odvratno idolopoklonstvo Egipćana i njihova surovost i tlačenje u kasnijem razdoblju izraelskog boravka trebali nadahnuti odvratnošću prema idolopoklonstvu i navesti ih da u Bogu svojih otaca nadu utočište. Sotona je iskoristio ovo proviđenje da posluži njegovom cilju zamračujući umove Izraelaca i navodeći ih da oponašaju običaje njihovih paganskih gospodara. Zbog egipatskog praznovjernog obožavanja životinja, Izraelcima, tokom ropstva, nije bilo dopušteno da prinose žrtve. Ova ih služba stoga nije usmjeravala na veliku žrtvu i njihova je vjera oslabila. Kad je došlo vrijeme za Izraelovo izbavljenje, Sotona se odlučio usprotiviti Božjim namjerama. On je bio odlučan da ovaj veliki narod, više od dva miliona ljudi, ostane u neznanju i praznovjerju. Narod koji je Bog obećao blagosloviti, umnožiti i učiniti od njega silu na zemlji, kroz koji je On trebao otkriti svoju volju, narod koji je htio učiniti čuvarima svog Zakona, taj isti narod je Sotona nastojao zadržati u neznanju i ropstvu, da bi iz njihovih umova izbrisao sjećanje na Boga. SPP 168.3

Kad su pred kraljem učinjena čuda, Sotona je bio tamo da bi spriječio njihov uticaj, kao i faraona da ne prizna Božju nadmoć i posluša njegovu zapovijest. Sotona je učinio sve što je bilo u njegovoj moći da krivotvori Božja djela i suprotstavi se njegovoj volji. Time je otvoren put za veće prikaze božanske sile i slave, a Izraelcima i cijelom Egiptu je postalo očitije postojanje i suverenost istinitog i živog Boga. SPP 168.4

Bog je izbavio Izrael moćnim prikazima svoje sile i kaznama nad svim egipatskim bogovima. “Narod svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje... da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze.” (Ps 105,43-45) On ih je spasio iz ropstva da bi ih odveo u dobru zemlju, zemlju koja je njegovom proviđenjem pripremljena za njih kao utočište od neprijatelja, gdje su mogli stanovati u sjeni njegovih krila. On ih je želio dovesti k sebi i uzeti ih u svoje vječne ruke, a kao uzvrat za sve njegovo dobro i milost, od njih se zahtijevalo da osim Njega, živoga Boga, nemaju drugih bogova i da uzvise i proslave njegovo imena Zemlji. SPP 168.5

Tokom ropstva u Egiptu mnogi Izraelci su u velikoj mjeri izgubili spoznaju o Božjem Zakonu i njegove uredbe pomiješali s paganskim običajima i tradicijama. Bog ih je doveo do Sinaja i tamo im svojim vlastitim glasom obznanio svoj Zakon. SPP 169.1

Sotona i zli anđeli su bili tamo. Dok je Bog narodu objavljivao svoj Zakon, Sotona je kovao zavjeru kako bi ga naveo na grijeh. Sotona je odlučio da pred očima Neba otme narod koji je Bog izabrao. Navodeći ga na idolopoklonstvo on je namjeravao uništiti moć bogosluženja, jer kako se čovjek može uzdići ako obožava ono što nije uzvišenije od njega i može se prikazati djelima vlastitih ruku? Ako ljudi mogu postati slijepi na silu, veličanstvo i slavu beskonačnog Boga prikazujući ga klesanim kipom, ili čak i životinjom ili kukcem, ako mogu zaboraviti svoju božansku vezu s obličjem svog Tvorca i pokloniti se ovim gnusnim i neživim objektima, zle strasti srca će biti neukrotive i Sotona će preuzeti potpunu vlast. SPP 169.2

U samom podnožju Sinaja Sotona je počeo izvršavati svoj plan rušenja Božjeg Zakona, obavljajući tako isto djelo što ga je činio na Nebu. Tokom četrdeset dana dok je Mojsije bio na planini s Bogom, Sotona je bio zaposlen poticanjem sumnje, otpada i pobune. Dok je Bog ispisivao svoj Zakon, koji je trebalo predati njegovom zavjetnom narodu, Izraelci su, poričući svoju vjernost Jahvi, zahtijevali bogove od zlata! Kad se Mojsije vratio iz veličanstvene prisutnosti božanske slave, sa zakonskim uredbama koje su obećali da će poslušati, on ih je našao kako se otvoreno protive njegovim zapovijestima, klanjajući se pred izlivenim kipom. SPP 169.3

Sotona je planirao uništiti Izrael navodeći ih na ovu drsku uvredu i bogohulništvo Jahve. Budući da su se pokazali tako izopačenima, izgubivši svaki osjećaj o prednostima i blagoslovima koje im je Bog nudio, i o vlastitim svečanim, ponovljenim obećanjima o odanosti, Gospod će ih, vjerovao je on, napustiti i prepustiti uništenju. Tako bi on osigurao uništenje Abrahamova sjemena, sjemena obećanja koje je trebalo sačuvati spoznaju o živom Bogu i kroz koje je trebao doći On, istinsko sjeme, koji je trebao pobijediti Sotonu. Veliki pobunjenik je planirao uništiti Izrael i time osujetiti Božju namjeru. Ali on je ponovno poražen. Sinovi Izraelovi, bez obzira na njihov grijeh, nisu bili uništeni. Oni koji su tvrdoglavo stali na Sotoninu stranu bili su istrijebljeni, a narodu koji se ponizio i pokajao milostivo je oprošteno. Istorija ovog grijeha trebala je biti trajno svjedočanstvo o krivici i kazni idolopoklonstva, o pravednosti i dugom Božjem trpljenju. SPP 169.4

Cijeli je svemir bio svjedok prizora na Sinaju. U djelovanju dviju uprava vidjela se suprotnost između Božje i Sotonine vladavine. Bezgrješni stanovnici drugih svjetova ponovno su posmatrali rezultate Sotoninog otpada i vladavine koju bi on uspostavio na Nebu da mu je bilo dopušteno djelovati. SPP 169.5

Navodeći ljude da krše drugu zapovijest Sotona je namjeravao obeščastiti njihovu predodžbu o božanskom biću. Zanemarujući četvrtu zapovijest on ih je želio navesti da u cijelosti zaborave Boga. Božji zahtjev za poštovanjem i obožavanjem temelji se na činjenici da je On Stvoritelj te da sva druga bića Njemu duguju život. Biblija tako govori. Prorok Jeremija kaže: “A Jahve je pravi Bog. Živi je on Bog i Kralj vječni... Bogovi koji nisu stvorili nebo ni zemlju moraju nestati sa zemaljskog lica i ispod neba. On stvori zemlju snagom svojom, mudrošću svojom uspostavi krug zemaljski, i umom svojim razape nebesa. “Svakom čovjeku pamet stane, svaki se zlatar zastidi svoga kipa, jer svi su mu kipovi samo varka, nema u njima duha! Isprazni su oni, smiješne tvorevine, propašće u dan kazne. Jakovljev dio nije kao oni: jer je on sve stvorio.” (Jer 10,10-12,14-16) Subota, kao spomenik Božje stvaralačke sile, upućuje na Njega kao tvorca neba i zemlje. Stoga je ona trajan svjedok i podsjetnik na njegovu veličinu, mudrost i ljubav. Da je subota uvijek bila svetkovana, nikada ne bi bilo nijednog ateista ili idolopoklonika. SPP 169.6

Institucija subote, koja potiče iz Edema, stara je kao i sama zemlja. Svetkovali su je svi patrijarsi, od stvaranja nadalje. Izraelce su tokom ropstva u Egiptu njihovi nadglednici prisiljavali da krše subotu i oni su u velikoj mjeri izgubili svijest o njenoj svetosti. Kad je na Sinaju objavljen njegov Zakon, prve riječi četvrte zapovijesti su glasile: “Sjeti se da svetkuješ dan subotni,” pokazujući tako da subota nije tada uspostavljena, već se upućuje na njeno porijeklo tokom stvaranja. Sotona je, da bi izbrisao Boga iz ljudskih umova, namjeravao srušiti ovaj veliki spomenik. Ako može navesti ljude da zaborave svog Stvoritelja, oni neće ulagati napore da se odupru sili zla i sigurno će postati Sotonine žrtve. SPP 170.1

Sotonino neprijateljstvo prema Božjem Zakonu natjeralo ga je u rat protiv svake uredbe u Deset zapovijesti. S velikim načelom ljubavi i odanosti Bogu, Ocu sviju, usko je povezano i načelo bratske ljubavi i poslušnosti. Prezir prema roditeljskom autoritetu brzo vodi do prezira prema Božjem autoritetu. Zato Sotona ulaže napore da umanji obavezu pete zapovijesti. Paganski narodi su obraćali malo pažnje na uredbu koja zapovijeda ovo načelo. U mnogim narodima roditelji su bili ili odbacivani ili ubijani čim su zbog starosti bili nesposobni da se brinu za sebe. U porodicama se prema majci postupalo s malo poštovanja, a nakon smrti njenog muža od nje se zahtijevalo da se pokori autoritetu najstarijeg sina. Mojsije je naredio sinovsku poslušnost, ali kad su Izraelci odstupili od Gospoda, oni su zajedno s ostalima zanemarili petu zapovijest. SPP 170.2

Sotona je bio “ubica ljudi od početka” (Iv 8,44) i čim je dobio vlast nad ljudskim rodom, on ne samo što ih je podsticao da se mrze i međusobno ubijaju, već je on, da bi se još hrabrije suprotstavio Božjem autoritetu, kršenje šeste zapovijesti načinio sastavnim dijelom njihove religije. SPP 170.3

Na temelju iskvarenih predstava o božanskim osobinama paganske nacije su povjerovale da su ljudske žrtve nužne da bi se osigurala naklonost božanstava. Tako su se u raznim oblicima idolopoklonstva vršila najsurovija djela. Među njima je bio običaj da se djeca provode kroz oganj pred kipom. Kad bi neko dijete prošlo neozlijeđeno, ljudi su smatrali da je njihova žrtva prihvaćena. Smatralo se i da dijete koje bi se izbavilo ima naročitu naklonost bogova, te su ga okruživali blagoslovima i uvijek visoko cijenili, i bez obzira na njegove zločine njega se nikada nije kažnjavalo. Ali ako je neko dijete bilo opečeno, njegova je sudbina bila zapečaćena. Vjerovalo se da se gnjev bogova može ublažiti samo oduzimanjem života te su ga stoga prinosili kao žrtvu. U vrijeme velikog otpada ovakve opačine su u određenoj mjeri prevladavale i među Izraelcima. SPP 170.4

U ime religije vrlo se rano počela kršiti sedma zapovijest. Najodvratniji su i najgnusniji običaji postali dio paganskog bogosluženja. Bogovi su prikazivani kao pokvareni, a njihovi obožavatelji su se predavali najnižnim strastima. Prevladavali su neprirodni poroci, a vjerske praznike obilježavala je sveopšta i otvorena pokvarenost. SPP 170.5

Mnogoženstvo je rano uhvatilo korijene. To je bio jedan od grijeha koji je navukao Božji gnjev na pretpotopni svijet. Ipak, ono se ponovno raširilo i nakon potopa. Sotonin smišljen napor je bio da iskvari ustanovu braka, oslabi njegove obaveze i umanji njegovu svetost, jer nije mogao naći sigurniji način da obeščasti Božje obličje u čovjeku i otvori vrata jadu i porocima. SPP 170.6

Od početka velike borbe Sotonina je namjera bila da pogrešno prikaže Božji karakter i izazove pobunu protiv njegovog Zakona, i činilo se da je to djelo bilo okrunjeno uspjehom. Mnoštvo je slušalo Sotonine prijevare i usprotivilo se Bogu. Ali usred djelovanja zla Božje se namjere neprekidno ispunjavaju. On svim stvorenjima obznanjuje svoju pravednost i dobrotu. Sotoninim kušanjem cijelo je čovječanstvo prestupilo Božji Zakon, ali žrtvom njegovog Sina otvoren je put kojim se ono može vratiti Bogu. Hristovom milošću ljudi mogu biti osposobljeni za poslušnost Očevom Zakonu. Tako Bog u svako doba, usred pobune i otpada, okuplja narod koji mu je vjeran, narod “kom je moj Zakon u srcu” (Iz 57,7). SPP 171.1

Sotona je prijevarom zaveo anđele, a on je u svim razdobljima nastavio među ljudima obavljati ovo djelo, a nastavit će varati sve do kraja vremena. Kad bi on otvoreno priznao da se bori protiv Boga i njegovog Zakona, ljudi bi pazili, ali on se prikriva i miješa istinu sa zabludom. Tako se prihvataju zablude koje zarobljavaju i uništavaju dušu. Sotona na ovaj način vodi svijet za sobom, ali dolazi dan kad će njegova pobjeda bili zauvijek okončana. SPP 171.2

Božje postupanje prema pobuni dovest će do potpunog razotkrivanja djela koje se tako dugo potajno obavljalo. Posljedice Sotonine vladavine, plodovi zanemarivanja božanskih uredbi, bit će predočene pred svim stvorenim bićima. Božji Zakon biće potpuno opravdan. Vidjeće se da je Bog uvijek postupao na vječno dobro njegovog naroda i dobro svih svjetova što ih je stvorio. Sam će Sotona, u prisutnosti svemira kao svjedoka. priznati pravednost Božje vladavine i njegovog Zakona. SPP 171.3

Nije daleko trenutak kad će Bog ustati da opravda svoj uvrijeđeni autoritet. ‘Jer, gle, izići će Jahve iz svog prebivališta da stanovnike zemljine kazni što se o njeg ogriješiše.” (Iz 26,21) “Ali ko će podnijeti dan njegova dolaska i ko će opstati kad se on pojavi?” (Mal 3,2) Izraelskom je narodu, zbog njegovih grijeha, bilo zabranjeno pristupiti planini prije no što se Bog spustio da objavi svoj Zakon, da ih ne sažeže goruća slava njegove prisutnosti. Ako su ovakvi prikazi njegove sile obilježa vali mjesto objavljivanja njegovog Zakona, kako će strašan biti njegov sud kad dođe da ispuni svoje svete uredbe! Kako će oni koji su gazili njegov autoritet izdržati njegovu slavu na veliki dan suda? Strah podno Sinaja narodu je trebao prikazati prizore suda. Zvuk trube je pozvao Izrael na susret s Bogom. Glas arhanđela i truba Božja pozvat će žive i umrle iz cijele zemlje u prisutnost njihova Suca. Otac i Sin, praćeni mnoštvom anđela, bili su prisutni na gori Sinaj. Na veliki Dan suda Hristos će doći “u slavi Oca svoga, u pratnji anđela” (Mt 16,27). On će tada sjesti na prijesto svoje slave, a pred njim će se okupiti svi narodi. SPP 171.4

Kad se božanska prisutnost prikazala na Sinaju, slava Gospodnja je u Izraelovim očima bila poput vatre koja sažiže. Ali kad Hristos dođe u slavi sa svetim anđelima, cijela će zemlja blještati od strašne svjetlosti njegove prisutnosti. “Bog naš dolazi i ne šuti. Pred njim ide oganj što proždire, oko njega silna bjesni oluja. On zove nebesa odozgo i zemlju da sudi narodu svojemu.” (Ps 50,3.4) Pred Njim će teći ognjena rijeka koja će rastopiti počela zemaljska, kao i Zemlju, a i djela koja su na njoj takođe će biti spaljena. .“.. kad se u plamenom ognju objavi s neba Gospod Isus u pratnji svoje anđeoske vojske, koji će se osvetiti onima koji neće da priznaju Boga i koji se ne pokoravaju Radosnoj vijesti o našem Gospodu Isusu.” (2 Sol 1,7.8) SPP 171.5

Čovjek nikada, od svog stvaranja, nije bio svjedok takvog prikaza božanske slave kao kad je na Sinaju objavljen Zakon. “Tresla se zemlja, nebo se rosilo pred Bogom, Sinaj drhtao pred Bogom, Bogom Izraela.” (Ps 68,9) Usred najstrašnijih potresa prirode iz oblaka se, poput trube, začuo Božji glas. Brdo se zatreslo od podnožja do vrha, a mnoštvo Izraelaca se, blijedo i dršćući od straha, poklonilo licem do zemlje. Onaj čiji je glas potresao zemlju objavljuje: “Ja ću još jednom ne samo potresti zemlju nego i nebo.” (Heb 12,26) Sveto pismo kaže: “Jahve reče sa visine, iz svetoga stana grmi glasom,” “nebo se i zemlja tresu”. (Jer 25,30; JI 4,16) U taj veliki dan nebo će iščeznuti “kao knjiga koja se smota” (Otk 6,14). Svaka planina i otok će se pomaknuti sa svog mjesta. “Zemlja će zateturati poput pijanca, zanjihat se poput kolibe; toliko će joj otežati bezakonje njeno da će pasti i neće više ustati.” (Iz 24,20) SPP 171.6

“Svako ljudsko srce klone, strava ih je obrvala, trudovi boli već ih spopadaju, i grče se ko rodilja,” “sva će lica biti izobličena i problijedjela.” “Kazniću svijet za zloću,” kaže Gospod, “dokrajčiću ponos oholili, poniziti nadutost silnika.” (Iz 13,7.8.11; Jer 30,6) SPP 172.1

Kad se Mojsije vratio iz božanske prisutnosti s planine na kojoj je primio ploče svjedočanstva, grješni Izrael nije mogao podnijeti svjetlost koja je obasjavala njegovo lice. Kako će satno prijestupnici gledati Sina Božjeg kad se pojavi u slavi svog Oca okružen nebeskim vojskama, da sudi prijestupnicima njegova Zakona i onima koji su odbacili njegovo pomirenje. Oni koji su zanemarili Božji Zakon i gazili Hristovu krv, “zemaljski kraljevi, velikaši, vojskovođe, bogataši, mogućnici”, sakrit će se u špiljama i gorskim pećinama i oni će govoriti gorama i pećinama: “Padnite na nas i sakrijte nas od lica onoga koji sjedi na prijestolu i od Jagnjetove srdžbe, jer dođe veliki dan njihove srdžbe! Ko može opstati?” (Otk 6,15-17) “U dan onaj: baciće svaki svoje srebro i zlatne idole... kad uteče u šupljine pećina i u raspukline stijena pred užasom Jahvinim, pred sjajem veličanstva njegova, kad ustane da potrese zemlju.” (Iz 2,20.21) SPP 172.2

Tada će se vidjeti da je Sotonina pobuna protiv Boga uzrok njegove propasti i propasti svih onih koji su odlučili postati njegovi podanici. On je prikazivao da će prijestup donijeti veliko dobro, ali tada će se vidjeti da je “plata za grijeh smrt”. “Jer evo dan dolazi poput peći užaren; oholi i zlikovci bit će kao strnjika: dan koji se bliži spalit će ih — govori Jahve nad Vojskama — da im neće ostati ni korijena ni grančice.” (Mal 3,19) Sotona, korijen svakog grijeha, i svi zli, koji su njegove grane, bit će u potpunosti uništeni. Grijeh će biti dokrajčen zajedno sa svakim jadom i propašću koje je on donio. Psalmist kaže: ‘Ti pokara pagane, pogubi bezbožnika, ime im izbrisa dovijeka.” (Ps 9,6) SPP 172.3

Ali usred bure božanskog suda Božja djeca neće imati razloga za strah. “Ali je Jahve utočište svome narodu i zaštita sinovima Izraela.” (Jl 3,16) Dan koji će prijestupnicima Božjeg Zakona donijeti strah i uništenje, poslušnima će donijeti “klicanje od veselja neizrecivom i proslavljenom radosti.” (1 Pt 1,8) ‘Saberite mi sve pobožnike koji žrtvom Savez sa mnom sklopiše! Nebesa objavljuju pravednost njegovu: on je Bog sudija. (Ps 50,5.6) SPP 172.4

“I tada ćete opet razlikovati pravednika od grešnika, onoga koji služi Bogu od onoga koji mu ne služi.” (Mal 3,18) “Poslušajte me, vi koji poznate pravo, narode kom je moj Zakon u srcu.” “Iz ruke ti, evo, uzimam čašu opojnu, pehar gnjeva svojega: nećeš ga više piti.” “Ja, ja sam tješitelj vaš.” (Iz 51,7.22.12) “Nek se pokrenu planine i potresu brijezi, al se ljubav moja neće odmaći od tebe, nit će se pokolebati moj Savez mira, kaže Jahve koji ti se smilovao.” (Iz 54,10) Veliki plan otkupljenja donosi potpunu obnovu Božje naklonosti prema svijetu. Obnovljeno je sve što je izgubljeno zbog grijeha. Otkupljen je ne samo čovjek već i Zemlja da bude vječno prebivalište poslušnih. Sotona se tokom šest hiljada godina borio da Zemlju zadrži u svom vlasništvu. A sada je ostvaren Božji prvobitni cilj stvaranja. “Ali će od njih kraljevstvo preuzeti Sveci Svevišnjega, i oni će ga posjedovati za vijeke vjekova.” (Dn 7,18) SPP 172.5

“Od istoka sunca do zalaska hvaljeno bilo ime Jahvino!” fps 113,3) “I Jahve će biti kralj nad svom zemljom.” (Zah 14,9) Sveto pismo kaže: “Dovijeka, o Jahve, riječ tvoja ostaje, stalna poput nebesa.” “Stalne su sve naredbe njegove, utvrđene za sva vremena.” (Ps 119,89; 111,7.8) Svete uredbe koje je Sotona mrzio i nastojao uništiti bit će poštovane širom bezgrješnog svemira. “Kao što zemlja tjera svoje klice, kao što u vrtu niče sjemenje, učiniće Gospod da iznikne pravda i hvala pred svim narodima.” (Iz 61,11) SPP 173.1