Povijest Otkupljenja

125/232

“Nemoj me se dodirnuti”

Kako se okrenula od groba, opazila je Isusa kako stoji blizu nje, ali Ga nije prepoznala. Progovorio joj je nježno je pitajući zašto je tako tužna i koga traži. Pretpostavljajući da je On vrtlar, molila Ga je da ako je On odnio njezinog Gospodina, da joj kaže gdje Ga je položio kako bi Ga ona uzela. Tada joj je Isus progovorio svojim nebeskim glasom, rekavši: “Marija!” Ona je prepoznala taj dragi glas i brzo uzvratila: “Učitelju!” U svojoj radosti poželjela Ga je zagrliti, ali Isus je rekao: “Nemoj me se dodirnuti, jer još nisam uzašao k Ocu svojemu. Nego idi k braći mojoj i kaži im: ‘Uzlazim k Ocu svojemu i Ocu vašemu, Bogu svojemu i Bogu vašemu.’” (Ivan 20,16.17 - Šarić) Presretna, požurila je učenicima s radosnom viješću. Isus se brzo uznio k svome Ocu da s Njegovih usana čuje da je On prihvatio žrtvu i da primi svu vlast u Nebu i na Zemlji. PO 176.1

Anđeli su poput oblaka okružili Božjeg Sina i povikali vječnim dverima da se uzdignu da bi Kralj slave mogao ući. Vidjela sam da Isus, dok je sa slavnim nebeskim stanovnicima bio u Božjoj prisutnosti i okružen Njegovom slavom, nije zaboravio svoje učenike na Zemlji. Od svojega Oca primio je silu da bi se mogao vratiti i dati je njima. Istoga dana On se vratio i pokazao se svojim učenicima. Dopustio im je da Ga dodirnu jer je već uzašao k svome Ocu i primio silu. PO 176.2