Povijest Otkupljenja

Izvješće rimskih stražara

Kad su nebeski anđeli napustili grob, a svjetlost i slava nestale, rimski su se stražari usudili podići glave i pogledati oko sebe. Bili su zapanjeni kad su vidjeli da je kamen odgurnut od groba i da Isusova tijela nema. Požurili su u grad da izvijeste svećenike i starješine o onome što su vidjeli. Kad su te ubojice čule veličanstveno izvješće, bljedilo je prekrilo njihova lica. Obuzeo ih je užas pri pomisli što im je činiti. Ako je izvješće istinito, oni su izgubljeni. Za trenutak su tiho sjedili pogledavajući lice jedan drugoga ne znajući što da čine ni što da kažu. Ako prihvate izvješće, bila bi to osuda njih samih. Tada su se povukli da se posavjetuju o tome što učiniti. Ako se izvješće, razmišljali su, proširi među narodom, oni koji su Krista predali na smrt bit će ubijeni kao Njegovi ubojice. PO 173.3

Odlučili su da vojnike podmite kako bi sačuvali tajnu. Svećenici i starješine dali su im povelik iznos novca rekavši im: “Recite: ‘Noću dok smo mi spavali, dođoše njegovi učenici i ukradoše ga.’” (Matej 28,13) A kad su stražari upitali što će im se dogoditi zato što su stražareći spavali, židovski vođe obećali su da će uvjeriti upravitelja da im se ništa ne dogodi. Zbog novca su rimski stražari prodali svoj obraz i složili se da po-slušaju savjet svećenika i starješina. PO 174.1