Povijest Otkupljenja

120/232

30 - Kristovo uskrsnuće

Dok je Isus, Kralj slave, ležao u grobu, učenici su u subotu odmarali, oplakujući smrt svojega Gospodina. Kako se noć približavala, postavljeni su vojnici da čuvaju Isusovo mjesto počivanja, a iznad tog svetog mjesta nevidljivo su lebdjeli anđeli. Noć je sporo odmicala i dok je još bio mrak, anđeli čuvari znali su da se bliži trenutak da Sin Božji, njihov voljeni Zapovjednik, bude oslobođen. Dok su s najdubljim osjećajima čekali trenutak Njegove pobjede, s Neba je brzo doletio jedan moćni anđeo. Njegovo je lice bilo svijetlo kao munja, a njegova odjeća bijela kao snijeg. Svjetlost kojom je zračio raspršila je tamu pred njim, a zli anđeli koji su pobjedonosno zahtijevali Isusovo tijelo pobjegli su od užasa zbog njegovog sjaja i slave. Jedan od anđela koji je svjedočio prizoru Kristovog poniženja i bdio nad Njegovim počivalištem priključio se pristiglom an-đelu te su obojica sišla u grob. Kad su se približili, Zemlja je uzdrhtala i zatresla se. Nastao je velik potres. PO 172.1

Strah je obuzeo rimsku stražu. Gdje je sada bila njihova moć da sačuvaju Isusovo tijelo? Nisu razmišljali o svojoj dužnosti niti o učenicima koji bi Ga kradom odnijeli. Kad ih je obasjao anđeoski sjaj svjetliji od sunca, rimski su stražari popadali na tlo kao mrtvi. Jedan od anđela zgrabio je veliki kamen, odgurnuo ga od vrata groba i sjeo na njega. Drugi je ušao u grob i odmotao Isusovu glavu. PO 172.2