Povijest Otkupljenja

Poslan k Herodu

Kad je Pilat čuo da je Herod u Jeruzalemu, osjetio je olakšanje jer se nadao da će sebe osloboditi svake odgovornosti u Isusovom suđenju i osudi. Odmah Ga je poslao k Herodu, zajedno s Njegovim tužiteljima. Taj je vladar bio ogrezao u grijehu. Zbog ubojstva Ivana Krstitelja, na njegovoj je savjesti ostala mrlja koje se nije uspio osloboditi. Kad je čuo za Isusa i za silna djela koja je činio, uplašio se i drhtao vjerujući da je On uskrsli Ivan Krstitelj. Kad mu je Pilat poslao Isusa, Herod je to prihvatio kao čin priznavanja njegove moći, vlasti i rasuđivanja. To je obnovilo prijateljstvo između dvojice vladara koji su do tada bili neprijatelji. Herod je bio zadovoljan što vidi Isusa, nadajući se da će njemu za zadovoljstvo On učiniti neko veliko čudo. Ali Isusov posao nije bio da zadovoljava nečiju znatiželju niti da time ostvaruje svoju vlastitu sigurnost. On bi upotrijebio svoju božansku i čudesnu moć za spasenje drugih, ali ne za vlastitu korist. PO 162.2

Isus nije Herodu odgovorio ni na jedno od pitanja koja mu je postavio, niti je odgovarao neprijateljima koji su Ga žestoko optuživali. Herod je pobjesnio jer se na Isusu vidjelo da se ne boji njegove moći te je sa svojim vojnicima ismijao Božjeg Sina, izrugivao Mu se i zlostavljao Ga. Ipak, ostao je zapanjen Isusovom plemenitom božanstvenom pojavom koju je sramno ponizio i, uplašen da Ga osudi, poslao Ga je natrag Pilatu. PO 163.1

Sotona i njegovi anđeli kušali su Pilata i trudili se da ga povedu k vlastitoj propasti. Govorili su mu da ako on ne bude sudjelovao u Isusovoj osudi, drugi će to učiniti. Svjetina je bila željna Isusove krvi, i ako Pilat ne izruči Isusa da se razapne, izgubit će svoju vlast i svjetovnu čast i bit će prokazan kao sljedbenik varalice. Iz straha da izgubi moć i vlast, Pilat je pristao na Isusovu smrt. I unatoč tomu što je Isusovu krv stavio na glave tužitelja i rulje koja je vikala: “Krv njegova na nas i na djecu našu!” (Matej 27,25) Pilat ipak nije bio čist od odgovornosti. On je bio kriv za Kristovu krv. U svojem osobnom sebičnom interesu, a iz ljubavi prema slavi ovozemaljskih uglednika, predao je nevinog Čovjeka da se pogubi. Da je Pilat slijedio svoje osobno uvjerenje, on ne bi imao nikakve veze s Isusovom osudom. PO 163.2

Isusova pojava i riječi tijekom suđenja ostavile su snažan dojam na one koji su bili prisutni. Ishod tog utjecaja bio je očit nakon Njegovog uskrsnuća. Među mnoštvom koje se tada priključilo Crkvi bili su mnogi čije osvjedočenje potječe iz vremena Isusovog suđenja. PO 163.3

Sotona je strahovito bjesnio kad je vidio da sva okrutnost prema Isusu, na koju je naveo Židove, nije iz Njega izvukla ni najmanji prigovor. Iako je na sebe uzeo ljudsku narav, Isus se održao božanskom snagom i nije ni najmanje odstupio od volje svojega Oca. PO 163.4