Povijest Otkupljenja

27 - Izdaja Krista

Odvedena sam u vrijeme kad je Isus blagovao pashalnu večeru sa svojim učenicima. Sotona je prevario Judu i naveo ga da smatra da je on jedan od pravih Isusovih učenika, iako je njegovo srce uvijek bilo svjetovno. On je gledao moćna Isusova djela, bio je s Njim tijekom Njegove službe i uvjerio se u neoborive dokaze da je On Mesija, ali Juda je bio škrt i gramziv. Volio je novac. Kad je Marija pomazala Isusa, ljutito se bunio. PO 155.1

Marija je voljela Isusa. On joj je oprostio grijehe kojih nije bilo malo, uskrisio iz mrtvih njezinog voljenog brata i ona je osjećala da ništa nije previše vrijedno da bi se darovalo Isusu. Što mirisna pomast koju posvećuje Njemu bude skuplja, snažnije će izraziti svoju zahvalnost prema svojem Spasitelju. PO 155.2

Kao izgovor za svoju pohlepu, Juda je uvjeravao prisutne da je mirisno ulje moglo biti prodano i novac podijeljen siromašnima. Ali to nije bilo zato što bi se on brinuo za siromašne. Bio je sebičan i često je za svoje osobne potrebe uzimao novac koji mu je bio povjeren da bi se davao siromašnima. Juda se nije brinuo za Isusovu udobnost, pa ni za Njegove potrebe, a kao izgovor za svoju pohlepu često se pozivao na si-romašne. Njegov je pohlepni karakter oštro osudio Marijino velikodušno djelo. To je pripremilo put Sotoninoj kušnji koja će u Judinom srcu naići na spremnu dobrodošlicu. PO 155.3

Svećenici i vođe židovskog naroda mrzili su Isusa, ali se mnoštvo tiskalo oko Njega da bi slušalo Njegove mudre riječi i svjedočilo Njegovim moćnim djelima. Ljudi su pomiješanih osjećaja, najdubljeg zanimanja i zebnje slijedili Isusa da bi slušali upute tog predivnog Učitelja. Mnogi od narodnih vođa povjerovali su u Njega, ali se nisu usudili priznati svoju vjeru bojeći se da će biti izbačeni iz sinagoga. Svećenici i starješine odlučili su da se nešto mora učiniti kako bi se pozornost naroda odvratila od Isusa. Bojali su se da bi Mu svi povjerovali. Nisu mogli vidjeti svoju osobnu sigurnost. Morali su ili izgubiti svoje položaje ili ubiti Isusa. A nakon što Ga ubiju, još uvijek će ostati oni koji će biti živi spomenici Njegove moći. PO 155.4

Isus je uskrisio Lazara iz mrtvih, a oni su se bojali da će, ako ubiju Isusa, Lazar svjedočiti o Njegovoj velikoj moći. Narod je hrlio da vidi čovjeka koji je uskrsnuo iz mrtvih, a vođe su odlučile ubiti i Lazara te tako zaustaviti ushićenje ljudi. Tada će oni vratiti narod k ljudskim predajama i nauku, k davanju desetine od metvice, kopra i kima, i opet će imati utjecaj na njih. Usuglasili su se da uhite Isusa kad bude sam, jer ako Ga pokušaju uhvatiti u mnoštvu koje je svim srcem zainteresirano za Njega, mogli bi biti kamenovani. PO 156.1

Juda je, budući da je znao koliko su oni jako željeli uhvatiti Isusa, ponudio velikom svećeniku i starješinama da im Ga izda za nekoliko srebrnih novčića. Njegova ljubav prema novcu navela ga je da preda svojega Gospodina u ruke najljućih neprijatelja. Sotona je radio izravno kroz Judu i usred dirljivog prizora posljednje večere izdajnik je kovao planove za izdaju svojega Učitelja. Isus je tužno rekao svojim učenicima da će se te noći svi pokolebati zbog Njega. Ali Petar je vatreno ustvrdio da ako se i svi pokolebaju, on neće. Tada je Isus rekao Petru: “Evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću.” (Luka 22,31.32) PO 156.2