Povijest Otkupljenja

Kušač je ukoren

Sotona je bio ushićen kad je Isus ostavio svoju silu i slavu po strani i napustio Nebo. Pomislio je da je to stavilo Božjeg Sina pod njegovu moć. Kušnja svetog para u Edenu je prošla tako lako da se on pouzdao u svoju sotonsku moć i lukavstvo da može svrgnuti čak i Božjeg Sina i tako spasiti svoj život i kraljevstvo. Kada bi mogao kušnjom navesti Isusa da zastrani od volje svojega Oca, on bi postigao svoj cilj. Ali Isus se suočio s kušačem ukorom: “Odlazi, Sotono!” (Matej 4,10) On se trebao klanjati samo svome Ocu. PO 148.4

Sotona se pozivao na to da su kraljevstva svijeta njegova i predlagao je Isusu da izbjegne svu patnju, jer nema potrebe da umre da bi zadobio kraljevstva ovoga svijeta. Kad bi mu se samo poklonio, mogao bi dobiti sve na Zemlji i kraljevsko veličanstvo nad njom. Ali Isus je bio nepokolebljiv. Znao je da će doći trenutak kad će, po cijenu vlastitog života, iskupiti kraljevstvo iz Sotoninih ruku, i tada će se, nakon nekog vremena, sve na Nebu i na Zemlji podčiniti Njemu. Izabrao je za sebe život patnje i užasnu smrt koje je Otac odredio za Njega da bi postao zakonitim nasljednikom zemaljskih kraljevstava koja će Mu biti predana u ruke u vječno vlasništvo. Sotona će također biti stavljen u Njegove ruke da bi smrću bio uništen tako da nikada više ne smeta Isusu i Njegovom otkupljenom narodu u slavi. PO 149.1