Povijest Otkupljenja

Kažnjena drskost

Ljudi iz Bet Šemeša su želi u polju kad su odjednom vidjeli Kovčeg Božji na kolima koja vuku krave i silno se obradovali. Znali su da je to učinio Bog. Krave su dovukle kola s Kovčegom do jednog kamena i zatim se mirno zaustavile. Leviti su uzeli Kovčeg Gospodnji i darove Filistejaca, a zatim su kola i krave koje su dovezle sveti Kovčeg zajedno s darovima Filistejaca prinijeli Bogu kao žrtvu paljenicu. Filistejski su se knezovi vratili u Ekron i bolest je prestala. PO 140.2

Ljudi iz Bet Šemeša bili su znatiželjni da vide kakva se to velika sila krije u Kovčegu, sila koja je učinila tako čudesne stvari. Gledali su na Kovčeg kao da je on sam po sebi toliko moćan, ne vidjevši da mu Bog daje moć. Nitko osim odabranih posvećenih ljudi nije smio gledati u nepokriveni Kovčeg a da ne pogine, jer je to bilo kao da se gleda samoga Boga. S obzirom na to da je narod poželio zadovoljiti svoju znatiželju, otvorio je Kovčeg i zurio u njegovu svetu unutrašnjost, što se nisu usudili učiniti niti pogani idolopoklonici, te su prisutni anđeli pobili oko pedeset tisuća ljudi. PO 141.1

Bet Šemešani su se uplašili Kovčega i rekli: “‘Tko bi mogao opstati pred Jahvom, ovim Svetim Bogom? Kome će otići sada od nas?’ I poslaše poslanike stanovnicima Kirjat Jearima i poručiše im: ‘Filistejci su vratili Kovčeg Jahvin. Dođite i odnesite ga sebi.’” (1. Samuelova 6,20.21) Ljudi iz Kirjat Jearima preniješe Kovčeg Gospodnji u kuću Abinadaba i posvetiše njegova sina da ga čuva. Dvadeset godina Hebreji su bili pod vlašću Filistejaca pa su se ponizili i pokajali za svoje grijehe. Samuel je posredovao kod Boga za njih i Bog im se ponovno smilovao. Filistejci zaratiše s njima i Gospodin je opet na čudesan način pomogao Izraelcima i oni su pobijedili svoje neprijatelje. PO 141.2

Kovčeg je ostao u Abinadabovu domu sve dok se David nije zakraljio, okupio odabrane ljude, njih trideset tisuća, i krenuo da donese Kovčeg Božji. Stavili su Kovčeg na nova kola i izvezli ga iz Abinadabova doma. Uza i Ahjo, Abinadabovi sinovi, vodili su kola. David i sav dom Izraelov svirao je pred Gospodinom na glazbalima svih vrsta. “Kad su došli do Nakonova gumna, posegnu Uza rukom za Kovčegom Božjim da ga pridrži jer ga volovi umalo ne prevrnuše. Ali se Jahve razgnjevio na Uzu: Bog ga na mjestu udari za taj prijestup, tako da je umro ondje, kraj Kovčega Božjega.” (2. Samuelova 6,6.7) Uza se raz-ljutio na volove jer su volovi posrnuli. Time je pokazao nepovjerenje prema Bogu kao da ga Onaj koji je doveo kovčeg iz filistejske zemlje nije mogao sačuvati. Anđeli koji su pratili Kovčeg udarili su Uzu koji je drskom nestrpljivošću pružio svoje ruke na Kovčeg Božji. PO 141.3

“Toga se dana David uplaši Jahve i reče u sebi: ‘Kako bi mogao doći k meni Kovčeg Jahvin?’ Zato David ne htjede dovesti Kovčeg Jahvin k sebi, u Davidov grad, nego ga otpremi u kuću Obed-Edoma iz Gata.” (2. Samuelova 6,9.10) David je znao da je on grešan čovjek pa se pobojao da bi, kao i Uza, na neki način mogao nepromišljenošću navući na sebe gnjev Božji. “I ostade Jahvin Kovčeg u kući Obed-Edomovoj u Gatu tri mjeseca i Jahve blagoslovi Obed-Edoma i svu njegovu obitelj.” (2. Samuelova 6,11) PO 141.4

Bog je tako poučavao svoj narod da će Njegov Kovčeg biti užas i smrt onima koji krše Njegove zapovijedi koje su u Kovčegu, a blagoslov i moć onima koji su Mu poslušni. Kad je David čuo da je Obed-Edomov dom obilno blagoslovljen i da sve što ima napreduje zbog Kovčega Božjeg, ozbiljno je poželio da ga donese u svoj grad. Ali prije nego što se David usudio micati sveti Kovčeg, posvetio se Bogu i naredio da to učine i svi ljudi koji su bili na najvišim dužnostima u kraljevstvu, da se odreknu svake svjetovnosti kako ništa ne bi odvratilo njihove umove od svete predanosti. Tako su trebali sami sebe posvetiti da bi mogli prenositi sveti Kovčeg u grad Davidov. “Ode David i ponese Kovčeg Božji iz Obed-Edomove kuće gore u Davidov grad s velikim veseljem. ... PO 142.1

Tada unesoše Kovčeg Jahvin i postaviše ga usred šatora koji mu bijaše razapeo David. Onda David prinese pred Jahvom paljenice i pričesnice.” (2. Samuelova 6,12.17) PO 142.2