Povijest Otkupljenja

Mojsije gubi strpljenje

“Zatim Mojsije i Aron skupe zbor pred pećinu pa im Mojsije rekne: ‘Čujte, buntovnici! Hoćemo li vam iz ove pećine izvesti vodu?’ Zatim Mojsije podigne ruku i dvaput udari štapom o pećinu: voda provali u obilju, pa su mogli piti i zajednica i njezino blago. Potom će Jahve Mojsiju i Aronu: ‘Budući da se niste pouzdavali u me i niste me svetim očitovali u očima sinova Izraelovih, nećete uvesti ovaj zbor u zemlju koju im dajem.’” (Brojevi 20,10-12) PO 122.1

Tu je Mojsije zgriješio. Umorio se od stalnog mrmljanja naroda protiv njega i po zapovijedi Gospodnjoj uzeo je štap, ali umjesto da progovori stijeni kao što mu je Bog naredio, udario je štapom dvaput rekavši: “Hoćemo li vam iz ove pećine izvesti vodu?” (Brojevi 20,10) Bio je nepromišljen u svojoj izjavi. Nije rekao: “Bog će vam pružiti još jedan dokaz svoje moći i dati vam vodu iz stijene.” Nije pripisao Bogu moć i odao Mu slavu, Onome koji opet čini da iz grube stijene teče voda, te tako nije uzveličao Njega pred narodom. Zbog ove pogreške Bog Mojsiju nije dopustio da uvede narod u Obećanu zemlju. PO 122.2

Ova neizbježnost za očitovanjem Božje moći bila je jedna od veličanstvenih prilika koju su Mojsije i Aron trebali iskoristiti da na ljude ostave najbolji dojam. Ali Mojsije je bio uznemiren pa je u nestrpljenju i ljutnji na narod zbog njihovog mrmljanja rekao: “Čujte, buntovnici! Hoćemo li vam iz ove pećine izvesti vodu?” (Brojevi 20,10) Takvim govorom on je neizravno odobrio Izraelcima da gunđaju i da su u pravu što ga optužuju što ih je izveo iz Egipta. Bog je narodu oprostio veće prekršaje nego što je Mojsijeva pogreška, ali On ne gleda na grijeh vođe naroda kao na grijeh onih koje on vodi. On nije mogao Mojsiju oprostiti grijeh i dopustiti mu da uđe u Obećanu zemlju. PO 122.3

Na ovom je mjestu Gospodin svome narodu dao najočitiji dokaz da je On, koji ih je predivno izbavio iz egipatskog ropstva, moćni Anđeo, a ne Mojsije, koji ide pred njima na svim njihovim putovanjima i o kome je rekao: “Šaljem, evo, svog anđela pred tobom da te čuva na putu i dovede te u mjesto koje sam priredio. Poštuj ga i slušaj! Ne buni se protiv njega, jer vam neće opraštati prekršaje: ta moje je ime u njemu.” (Izlazak 23,20.21) PO 122.4

Slavu koja je pripadala Bogu Mojsije je uzeo sebi, te je u ovom slučaju bilo potrebno da Bog zauvijek umiri buntovni Izrael i pokaže mu da nije Mojsije taj koji ga je izveo iz Egipta, nego sam Bog. Bog je Mojsiju povjerio teret vođe naroda, dok je moćni anđeo išao pred njima na svakom putu i upravljao svim njihovim putovanjima. Ali zato što su tako brzo zaboravili da ih Bog vodi svojim anđelom i pripisali čovjeku ono što se može dogoditi isključivo Božjom silom, On ih je kušao i pro-pitivao da vidi hoće li Ga slušati. U svakoj kušnji oni su pali. Umjesto da vjeruju Bogu i priznaju da je On posuo njihove korake dokazima svoje moći i znacima svoje brige i ljubavi, oni su Mu uskratili povjerenje, a napuštanje Egipta pripisali Mojsiju optužujući ga kao krivca za sve njihove nedaće. Mojsije je podnosio njihovu tvrdoglavost sa zapaženom strpljivošću. Jednom prilikom su mu zaprijetili kamenovanjem. PO 123.1