Povijest Otkupljenja

Izraelci ponovno gunđaju

“Tada zagraja sva zajednica i poče vikati. I te noći narod plakaše. Svi su Izraelci mrmljali protiv Mojsija i Arona. Sva im je zajednica govorila: ‘Kamo sreće da smo pomrli u zemlji egipatskoj! Ili da smo pomrli u ovoj pustinji! Zašto nas Jahve vodi u tu zemlju da padnemo od mača, a žene naše i djeca da postanu roblje! Zar nam ne bi bilo bolje da se vratimo u Egipat!’ Jedan je drugome govorio: ‘Postavimo sebi vođu i vratimo se u Egipat!’ Mojsije i Aron padoše ničice pred svom okupljenom izraelskom zajednicom.” (Brojevi 14,1-5) PO 117.1

Izraelci se nisu samo prepustili prigovaranju protiv Mojsija, nego su optuživali i samoga Boga što ih je obmanuo obećavajući im zemlju koju ne mogu zaposjesti. Njihov je pobunjenički duh toliko ojačao da su zaboravili na snažnu ruku Svemogućega koji ih je izveo iz egipatske zemlje, koji ih je nizom čuda doveo tako daleko, i odlučili su izabrati zapovjednika koji bi ih odveo natrag u Egipat, tamo gdje su bili robovi i pretrpjeli veliku muku. Odredili su si zapovjednika i time odbacili Mojsija, svog strpljivog sućutnog vođu, i ogorčeno su mrmljali protiv Boga. PO 117.2

Mojsije i Aron pali su licem pred Boga ispred sve izraelske zajednice kako bi zamolili za milost nad buntovnim narodom. Ali njihova tjeskoba i žalost bile su neopisive. Ležali su licem prema tlu u potpunoj tišini. Kaleb i Jošua su, kao izraz svoje najveće tuge, razderali svoju odjeću. “Zatim rekoše svoj zajednici izraelskoj: ‘Zemlja kroz koju smo prošli da je istra-žimo izvanredno je dobra. Ako nam Jahve bude dobrostiv, u tu će nas zemlju dovesti i dat će nam je. To je zemlja u kojoj teče med i mlijeko. Samo, nemojte se buniti protiv Jahve! Ne bojte se naroda one zemlje: ta on je zalogaj za nas. Oni su bez zaštite, a s nama je Jahve! Ne bojte ih se!’” (Brojevi 14,7-9) PO 117.3

“Oni su bez zaštite.” Kanaanci su napunili mjeru svojeg bezakonja zbog čega se božanska zaštita povukla od njih. Oni se osjećaju sigurnima te zato nisu pripravni za rat jer, “zbog saveza koji imamo s Bogom, zemlja nam je osigurana”. Umjesto da te riječi izvrše utjecaj na ljude, one su samo pojačale njihovu pobunu. Razbjesnili su se i počeli strahovito galamiti i ljutito vikati na Kaleba i Jošuu da ih treba kamenovati. To bi se i dogodilo da se Gospodin nije ispriječio nad Svetištem svojom zastrašujućom slavom pred svom izraelskom zajednicom. PO 118.1