Povijest Otkupljenja

Dvije prostorije

Svetište se sastojalo od dviju prostorija odvojenih zavjesom. Sav namještaj Svetišta bio je izrađen od čistoga zlata ili presvučen zlatom. Zavjese su bile raznobojne, predivno izrađene, a na njima su zlatnim i srebrnim nitima bili izvezeni kerubini. Predstavljali su mnoštvo anđela koji služe u nebeskom Svetištu i Božjem narodu na Zemlji. PO 113.2

Sveti Kovčeg svjedočanstva bio je postavljen između druge zavjese i lijepe bogate zavjese raširene ispred njega. Ta zavjesa nije dosezala do vrha šatora. Božja slava iznad prijestolja milosti mogla se vidjeti iz obiju prostorija, no iz prve puno manje. PO 113.3

Točno ispred Kovčega, ali odvojen zavjesom od njega, bio je zlatni kadioni žrtvenik. Vatru na tom žrtveniku zapalio je sam Gospodin. S posvećenim strahopoštovanjem održavala se dodavanjem svetog tamjana koji je danju i noću ispunjavao Svetište mirisnim oblakom. Njegov se miris oko Svetišta protezao kilometrima uokolo. Kada je svećenik prinosio kad pred Gospodinom, gledao je u smjeru prijestolja milosti. Iako ga nije mogao vidjeti, znao je da je ono tamo. I kako se miris tamjana širio kao oblak, slava Gospodnja je silazila na prijestolje milosti i ispunila Svetinju nad svetinjama te bila vidljiva u svetom prostoru. Slava bi često toliko ispunila obje prostorije da svećenik nije bogao služiti, pa je tada stajao na vratima Svetišta. PO 113.4

Svećenik koji je u Svetinji upućivao svoje molitve vjerom prema prijestolju milosti koje nije mogao vidjeti predstavlja Božji narod koji svoje molitve Kristu usmjerava k prijestolju milosti u nebeskom Svetištu. Njegov narod ne može svoga Posrednika vidjeti svojim tjelesnim očima, ali očima vjere on vidi Krista kako sjedi na prijestolju milosti. On svoje molitve upućuje Njemu sa sigurnošću kojom traži blagoslove Njegovog posredovanja. PO 114.1

Ove svete prostorije nisu imale prozora da bi u njih ulazilo svjetlo. Svijećnjak, koji je bio od čistoga zlata, svijetlio je danju i noću i osvjetljavao obje prostorije. Svjetlost žižaka na svijećnjaku odsjajivala je od pozlaćenih rubnih površina šatora, posvećenih predmeta i lijepih zavjesa u bojama ukrašenih anđelima izvezenima zlatnim i srebrnim nitima. Prizor je bio neopisivo dojmljiv. Nema jezika koji bi mogao opisati ljepotu, draž i svetu veličanstvenost koju su ove prostorije odavale. Zlato u Svetištu odsjajivalo je boje zavjesa poput duginih boja. PO 114.2

Veliki svećenik je mogao samo jednom godišnje, nakon najtemeljitije i svečane pripreme, ući u najsvetije mjesto. Nijedno ljudsko oko, osim velikog svećenika, nije smjelo gledati svetu uzvišenost ove prostorije koja je bila posebno mjesto prebivanja Božje vidljive slave. Veliki svećenik je tu uvijek ulazio sa strahom, dok je za to vrijeme narod u svečanoj tišini iščekivao njegov povratak i iskreno molio Boga za Njegove blagoslove. Kod prijestolja milosti Bog je razgovarao s velikim svećenikom. Ako je u Svetinji nad svetinjama svećenik ostao neuobičajeno dugo, narod je često bio uplašen bojeći se da ga je slava Božja ubila zbog njihovih ili nekog njegovog grijeha. Ali kad su čuli zvukove zvončića na njegovoj odjeći, nastupilo je veliko olakšanje. Tada je on izašao i blagoslovio narod. PO 114.3

Kada je posao izgradnje Svetišta bio završen, “onda oblak prekri Šator sastanka i slava Jahvina ispuni Prebivalište. Mojsije nije mogao ući u Šator sastanka zbog oblaka koji je na njemu stajao i slave Jahvine koja je ispunjala Prebivalište” (Izlazak 40,34.35). “Jer sve vrijeme njihova putovanja oblak Jahvin danju stajaše nad Prebivalištem, a noću bi se u oblaku pojavila vatra vidljiva svemu domu Izraelovu.” (Izlazak 40,38) PO 114.4

Svetište je bilo napravljeno tako da ga se moglo rastaviti te su ga mogli ponijeti sa sobom na sva svoja putovanja. PO 115.1