Povijest Otkupljenja
Božji zakon proglašen
Nakon što je Bog pružio izraelskom narodu takve dokaze svoje moći, rekao im je tko je On: “Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva.” (Izlazak 20,2) Isti Bog koji je otkrio svoju moć pred Egipćanima sada je izgovarao svoj zakon: PO 102.3
“Nemoj imati drugih bogova uz mene. PO 102.4
Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi. PO 102.5
Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo. PO 102.6
Sjeti se da svetkuješ dan subotni. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni. PO 102.7
Poštuj oca svoga i majku svoju da imadneš dug život na zemlji koju ti da Jahve, Bog tvoj. PO 103.1
Ne ubij! PO 103.2
Ne učini preljuba! PO 103.3
Ne ukradi! PO 103.4
Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga! PO 103.5
Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!” (Izlazak 20,3-17) PO 103.6
Prva i druga zapovijed koju je Jahve izgovorio govore protiv idolopoklonstva, zato što bi klanjanje idolima odvelo narod u trajniji grijeh i pobunu, a na kraju i u prinošenje ljudskih žrtava. Bog ih je želio sačuvati i od najmanje mogućnosti za takve odvratnosti. Prve četiri zapovijedi su dane da bi se narodu pokazalo koje su njegove dužnosti prema Bogu. Četvrta je veza između velikog Boga i čovječanstva. Subota je dana posebno zbog dobra čovječanstva i odavanja slave Bogu. Posljed-njih šest zapovijedi ukazuje na našu dužnost jednih prema drugima. PO 103.7
Subota je zauvijek trebala biti znak između Boga i Njegovog naroda. To bi bio znak koji pokazuje da svi oni koji svetkuju subotu to čine zato što obožavaju Boga, Stvoritelja neba i Zemlje. Subota je trebala biti znak između Boga i Njegovog naroda tako dugo dokle god On na Zemlji ima svoj narod koji Mu služi. PO 103.8
“Sav je puk bio svjedok grmljavine i sijevanja, svi čuše zvuk trube i vidješe kako se brdo dimi: gledali su i tresli se i stajali podalje. Onda rekoše Mojsiju: ‘Ti nam govori, a mi ćemo slušati. Neka nam Bog ne govori, da ne pomremo!’ ‘Ne bojte se’, reče Mojsije narodu. ‘Bog je došao da vas samo iskuša; da strah pred njim ostane s vama te da ne griješite.’ PO 103.9
Narod ostane podalje, a Mojsije pristupi gustom oblaku gdje se Bog nalazio. ‘Ovako reci Izraelcima’, progovori Jahve Mojsiju. ‘Sami ste vidjeli da sam s vama govorio s neba.’” (Izlazak 20,18-22) Veličanstvena prisutnost Boga na Sinaju i uznemirenost koju je ona izazvala, zastrašujuća grmljavina i sijevanje munja koje su pratile Božju prisutnost, ostavili su na narod takav dojam straha i poštovanja prema Njegovu svetom veličanstvu da su spontano ustuknuli pred preslavnom Božjom prisutnošću, uplašeni da neće moći izdržati Njegovu zastrašujuću slavu. PO 103.10