Povijest Otkupljenja

Zla

Čudo pretvaranja štapa u zmiju i rijeke u krv nije taknulo tvrdo faraonovo srce kako bi pustio Izraelce, nego je samo povećalo njegovu mržnju prema njima. Čudo njegovih vračara učinilo je da je povjerovao kako je Mojsije svoja čuda učinio posluživši se magijom. Ipak, kad je pošast sa žabama prestala, imao je čvrst dokaz da to nije bilo tako. Bog je mogao učiniti da one nestanu i pretvore se u trenutku u prah, ali On to nije želio učiniti zato da egipatski kralj, nakon što žabe nestanu, ne bi mogao reći da je to čarolija kakvom se služe vračari. Žabe su uginule, a ljudi su ih tada skupljali na gomile. Pred sobom su gledali žablja tijela koja su se raspadala i zagađivala zrak. Sada je kralj i cijeli Egipat imao dokaze da njihova isprazna filozofija ne može objasniti da to zlo nije bila čarolija nego sud nebeskog Boga. PO 84.1

Vračari nisu mogli stvoriti sljedeću pošast - komarce. Bog nije mogao dopustiti da povjeruju kako imaju čak i najmanju mogućnost proizvesti komarce jer je želio ukloniti svaki mogući faraonov izgovor za nevjerovanje. Time je primorao čak i vračare da priznaju: “Ovo je prst Božji.” PO 84.2

Zatim je došla pošast obada. To nisu bili bezopasni obadi koji bi smetali ljudima u nekim godišnjim dobima. Naprotiv, obadi koje je Bog pustio na Egipat bili su veliki i otrovni. Njihov ubod je bio vrlo bolan i za ljude i za životinje. No Bog je svoj narod odvojio od Egipćana i nije dopustio da se ijedan obad pojavi na njihovom području. PO 84.3

Tada je Bog poslao bolest na njihovu stoku, a u isto je vrijeme poštedio stoku Hebreja tako da nijedno od njihove stoke nije uginulo. Sljedeća nesreća koja je došla bili su čirevi na ljudima i životinjama od kojih se ni sami vračari nisu mogli zaštititi. Gospodin je tada na Egipat poslao tuču sa sijevanjem, munjama i grmljavinom. Svaka od tih nesreća bila je objavljena unaprijed, prije nego što je došla, tako da nitko nije mogao reći da se to dogodilo slučajno. Gospodin je Egipćanima pokazao da cijelom Zemljom upravlja hebrejski Bog te da grmljavina, tuča i oluja slušaju Njegov glas. Faraon - ponosni kralj koji je jednom izjavio: “Tko je Gospodin da poslušam Njegov glas?” - ponizio se i rekao: “Zgriješio sam... Gospodin je pravičan, a moj narod i ja smo krivi.” Preklinjao je Mojsija da posreduje kod Boga da strasna grmljavina i munje prestanu. PO 84.4

Zatim je Bog poslao užasnu pošast - skakavce. Kralj je radije izabrao pošast nego da se pokori Bogu i dopusti Izraelcima da napuste Egipat. Bez grižnje savjesti gledao je cijelo svoje kraljevstvo pritisnuto tim užasnim sudovima. Tada je Bog poslao tamu na Egipat. Narod nije samo bio lišen svjetla nego se i u uzduhu osjetio određeni pritisak, tako da je i disanje bilo otežano. Hebreji su, pak, imali čist zrak i svjetlo u svojim domovima. PO 85.1

Još je jednu nesreću Bog nanio Egiptu, strašniju od svih do tada. Kralj i idolopoklonički svećenici suprotstavili su se posljednjem Mojsijevom zahtjevu. Narod je želio da Hebrejima bude dopušteno da napuste Egipat. Mojsije je upozorio faraona i Egipćane, kao i Izraelce, o naravi i učincima posljednje nesreće. Te noći, tako strašne za Egipćane a tako slavne za Božji narod, svečanom je naredbom bila ustanovljena Pasha. PO 85.2

Za egipatskog kralja i ponosni idolopoklonički narod bilo je vrlo teško prihvatiti zahtjeve nebeskog Boga. Egipatski je kralj vrlo teško popuštao. Čak i pod najbolnijim udarcima popustio je vrlo malo, ali čim bi nesreća bila uklonjena, ponovno je odstupio od svega što je obećao. Nesreća za nesrećom dolazila je na Egipat, a kralj nije popuštao, osim onoliko koliko je bio primoran strašnim nanošenjem Božjega gnjeva. Kralj je i dalje ustrajao u svojoj pobuni i nakon što je Egipat upropašten. PO 85.3

Mojsije i Aron su faraonu iznosili narav i učinak svakog zla koje će uslijediti ako odbije pustiti Izrael da ide. Svaki put on je gledao kako zla dolaze točno onako kako mu je rečeno da će doći, no ipak se nije pokorio. Najprije im je samo dopustio da prinesu žrtvu Bogu u Egiptu, a zatim, nakon što je Egipat propatio zbog Božjega gnjeva, dopustio je da idu samo muškarci. Kad je Egipat bio gotovo upropašten skakavcima, dopu-stio je da idu i njihova djeca i žene, ali nije dopustio da ide njihova stoka. Tada je Mojsije rekao da će Božji anđeo ubiti njegovog prvorođenca. PO 85.4

Svaka nesreća koja je nastupila bila je izravnija i teža, a ova je trebala biti strašnija od bilo koje prijašnje. Ali ponosni kralj bio je iznimno bijesan i odbio se poniziti. A kad su Egipćani vidjeli velike pripreme koje su se zbivale među Izraelcima za tu strašnu noć, ismijavali su znak krvi poškropljene na izraelskim dovratnicima. PO 85.5