Povijest Otkupljenja

47/232

Mojsije

Kad je ova okrutna uredba stupila na snagu, rođen je Mojsije. Njegova majka ga je skrivala toliko dugo koliko je to moglo biti sigurno, a tada je načinila košaricu od trske, zaštitila je da je osigura od prodiranja vode i ostavila je uz samu obalu rijeke. Njegova sestra trebala je ostati pored vode naizgled bez zanimanja za košaricu. Ipak, uznemireno je promatrala da vidi što će se dogoditi s njezinim malim bratom. Anđeli su također pazili da se ne bi sto dogodilo bespomoćnom djetetu koje je ovdje smjestila nježna majka moleći se u suzama Bogu da On o njemu vodi brigu. PO 76.5

Ovi anđeli usmjerili su korake faraonove kćeri k rijeci, blizu mjesta gdje je ležao bespomoćni mališan. Njezinu pažnju je privukla neobična košarica te je poslala jednu od svojih pratilja da je donese. Kad je skinula pokrivalo ovog jednostavno napravljenog malog plovila, ugledala je ljupko dijete. “Muško čedo. Plakalo je. Njoj se sažali na nj.” (Izlazak 2,6) Znala je da se nježna hebrejska majka poslužila tim jednostavnim pomagalom kako bi očuvala na životu svoje voljeno dijete, i odjednom je odlučila da ono mora biti njezin sin. Mojsijeva sestra je smjesta prišla i zapitala: “‘Hoćeš li da ti potražim dojilju među Hebrejkama da ti dijete doji?’ ‘Idi!’ - odgovori joj faraonova kći.” (Izlazak 2,7.8) PO 77.1

Sva radosna, sestra je otrčala svojoj majci, prenijela joj radosnu novost i žurno je odvela k faraonovoj kćeri koja je dijete povjerila majci da ga ona njeguje za nagradu i zapravo odgaja svojeg vlastitog sina. Sretna majka je prihvatila sigurnu i sretnu zadaću. Vjerovala je da je Bog sačuvao djetetov život. Vjerno je iskoristila dragocjenu prednost da svojega sina odgoji za koristan život. Poučavala ga je na poseban način, drugačije nego svoju drugu djecu. Čvrsto je vjerovala da je on sačuvan za neko veliko djelo. Svojim vjernim odgojem u njegov je mladi um usa-đivala Božji strah i ljubav prema istinoljubivosti i pravdi. PO 77.2

U svojim naporima nije stala samo na tome, nego se ozbiljno molila Bogu da njezin sin bude sačuvan od svakog pokvarenog utjecaja. Učila ga je da klekne i moli se Bogu - živome Bogu, koji ga jedini može čuti i pomoći mu u svakoj nevolji. Nastojala je u njegov um utisnuti svijest o grešnosti idolopoklonstva. Znala je da će ga ubrzo predati njegovoj kraljevskoj majci posvojiteljici i da će biti odvojen od njezinog utjecaja i okružen utjecajima kojima je u cilju da unište njegovu vjeru u postojanje Stvoritelja Neba i Zemlje. PO 77.3

Pouke koje je primio od svojih roditelja ojačale su njegov um i pružile mu zaštitu da ne bude zaveden i okaljan grijehom te da se ne uznese zbog raskoši i uživanja u ovom kratkom životu. Imao je čist um, srce koje razumije i nikada nije zaboravio pobožno ozračje u kojemu je uživao u svojoj mladosti. Njegova ga je majka imala dokle god je mogla, no morala se odvojiti od njega kad je imao oko dvanaest godina, da bi postao sin faraonove kćeri. PO 77.4

Upravo tu je Sotona bio pobijeđen. Mislio je da će nagovaranjem faraona da uništi mušku djecu pokvariti Božji plan i uništiti onoga kojega će Bog podići da bi izbavio svoj narod. Ali upravo je taj proglas, koji je imao za cilj pobiti hebrejsku djecu, bio sredstvo koje je Bog upotrijebio da bi Mojsija doveo u kraljevsku obitelj u kojoj je imao prednost postati obrazovan čovjek, iznimno osposobljen da izvede svoj narod iz Egipta. PO 78.1

Faraon se nadao da će svog usvojenog unuka postaviti na svoje prijestolje. Školovao ga je da bude na čelu egipatske vojske i da ih vodi u borbu. Mojsije je bio vrlo omiljen i poštovan u faraonovoj vojsci jer ih je u oružanim sukobima vrlo mudro i uspješno vodio. “Tako Mojsije, odgojen u svoj mudrosti egipatskoj, bijaše silan na riječima i djelima.” (Djela 7,22) Egipćani su Mojsija smatrali izvanrednom osobom. PO 78.2