Povijest Otkupljenja

13 - Jakov i anđeo

Ovo poglavlje temelji se na Postanku 32,24-33; 11 PO 67.1

Jakovljeva pogreška što je na prijevaru dobio blagoslov koji je trebao pripasti njegovu bratu ponovno mu se s užasom pojavila pred očima. Bojao se da će Bog dopustiti da mu Ezav oduzme život. U toj agoniji molio se Bogu cijelu noć. Pokazan mi je anđeo koji je stajao pred Jakovom kako mu iznosi njegovu krivnju u pravom svjetlu. Kako se anđeo okrenuo da ode, Jakov ga je uhvatio i nije ga želio pustiti. U suzama ga je preklinjao. Priznavao je da se duboko kaje za svoje grijehe i nepravdu koju je počinio protiv svojega brata, koja je bila uzrok da je dvadeset godina bio odvojen od kuće svojega oca. Osmjelio se da moli za Božja obećanja i nabrajao dokaze Njegove naklonosti prema njemu kojima je, dok je bio odsutan iz kuće svojega oca, s vremena na vrijeme svjedočio. PO 67.2

Cijele noći Jakov se borio s anđelom moleći ga za blagoslov. Izgledalo je da se anđeo odupire da mu usliši molitvu neprekidno ga podsjećajući na njegove grijehe i nastojeći se istodobno udaljiti od njega. Jakov je odlučio držati anđela ne snagom mišića, nego snagom svoje žive vjere. U svojoj nevolji pozivao se na pokajanje svoje duše i duboku poniznost koju je osjećao zbog svojih pogrešaka. Anđeo je njegovu molitvu prihvaćao s prividnom ravnodušnošću neprekidno ulažući napore da se oslobodi iz Jakovljevog stiska. Mogao je upotrijebiti svoju nadna-ravnu moć i osloboditi se, ali on to nije želio. PO 67.3

Ali kad je vidio da ne nadjačava Jakova, kako bi ga uvjerio u svoju nadnaravnu moć, taknuo ga je u njegovo bedro i odmah ga uganuo. Ali Jakov unatoč tjelesnoj boli nije odustajao. Njegov je cilj bio da bude blagoslovljen, a tjelesna bol nije bila dovoljna da odvrati njegov um od njegovog cilja. Njegova odlučnost je u posljednjim trenucima ovog sukoba bila jača nego u početku. Njegova vjera je rasla iskrenije i ustrajnije sve do posljednjeg trenutka, čak do svitanja dana. Nije želio pustiti anđela kojega je držao sve dok ga ne blagoslovi. “Potom reče: ‘Pusti me jer zora sviće!’ Ali on odgovori: ‘Neću te pustiti dok me ne blagosloviš.’ Nato ga onaj zapita: ‘Kako ti je ime?’ Odgovori: ‘Jakov.’ Onaj reče: ‘Više se nećeš zvati Jakov nego Izrael, jer si se hrabro borio i s Bogom i s ljudima i nadvladao si.’” (Postanak 32,27-29) PO 67.4