Povijest Otkupljenja

229/232

66 - Druga smrt

Dok gleda Kristovu slavu i veličanstvo, Sotona izgleda kao oduzet. On, koji je nekada bio kerub zaklanjač, prisjeća se odakle je pao. Sjajni serafin, “sin Zorin” - koliko se promijenio, koliko se pokvario! PO 321.1

Sotona shvaća da ga je njegova svojevoljna pobuna učinila nepodobnim za Nebo. Sve svoje snage uvježbao je da bi ratovao protiv Boga. Zbog toga bi čistoća, mir i nebeski sklad za njega bili najveće mučenje. Njegove optužbe protiv milosrđa i Božje pravde sada su utihnule. Sramota kojom je pokušao osramotiti Jahvu u potpunosti je pala na njega. I sada se Sotona klanja i priznaje pravednost presude protiv njega. PO 321.2

Svako pitanje o istini i zabludi tijekom dugotrajnog sukoba je razjašnjeno. Božja pravda je u cijelosti opravdana. Cijelom je svijetu bila jasno predočena velika žrtva koju su Otac i Sin učinili zbog čovječanstva. Došao je trenutak kad Isus zauzima položaj koji Mu pripada i kad biva uzdignut iznad svakog poglavarstva, vlasti i titule. PO 321.3

Unatoč tomu što je Sotona bio prisiljen priznati Božju pravednost i pokloniti se Kristovoj vrhovnoj vlasti, njegov karakter ostaje nepromijenjen. Buntovni duh, poput moćne rijeke, iznova provaljuje. Ispunjen ludilom, odlučuje da ne odustane od velikog sukoba. Došlo je vrijeme za posljednju očajničku borbu s Kraljem Neba. Žuri među svoje sljedbenike i pokušava ih prožeti svojim vlastitim bijesom i potaknuti ih da odmah krenu u bitku. Ali među bezbrojnim milijunima koje je naveo na pobunu sada nema nijednoga koji bi priznao njegovu vlast. Njegovoj moći je došao kraj. Zli su, kao i Sotona, ispunjeni istom mržnjom prema Bogu, ali uviđaju da je njihov slučaj beznadan, da ne mogu nadvladati Jahvu. Postaju bijesni na Sotonu i one koji su bili njegova oruđa u prijevari. U demonskom bijesu okreću se protiv njih i nastaje prizor sveopćeg sukoba. PO 321.4