Povijest Otkupljenja

Panorama velikog sukoba

Iznad prijestolja oni vide križ, i kao u panoramskom prikazu pojavljuju se prizori Adamove kušnje i pada te postupno i veliki plan spasenja. Spasiteljevo skromno rođenje, Njegov rani život jednostavnosti i poslušnosti, Njegovo krštenje u Jordanu, post i kušnje u pustinji, Njegova javna služba koja je muškarcima i ženama donijela najdragocjenije nebeske blagoslove, dani prepuni djela ljubavi i milosrđa, noći molitve i bdjenja u samoći brda, kovanje zavjere, mržnje i pakosti kojom su Mu uzvraćali za dobrotu, užasna tajanstvena patnja u Getsemaniju zbog težine grijeha cijeloga svijeta, predaja u ruke krvožednoj rulji, zastrašujući događaji one noći: uhićenik koji ne pruža otpor, napušten od strane svojih voljenih učenika, grubo tjeran ulicama Jeruzalema, Božji je Sin uz oduševljenje izveden pred Anu, optužen u palači velikog svećenika, odveden u Pilatovu sudnicu, pred kukavičkog i okrutnog Heroda, ismijavan, vrijeđan, mučen i osuđen na smrt - sve je to živo uprizoreno. PO 318.3

A sada se pred uznemirenim mnoštvom otkrivaju posljednji prizori: strpljivi Patnik kroči putem na Golgotu, Knez Neba visi na križu, oholi svećenici i podrugljiva svjetina rugaju se Njegovoj samrtnoj patnji, nadnaravna tama, potresena Zemlja, raspuknute stijene, otvoreni grobovi koji označavaju trenutak kad je Otkupitelj svijeta dao svoj život. PO 319.1

Pojavljuje se strašan prizor upravo onakav kakav je bio. Sotona, njegovi anđeli i njegovi sljedbenici nemaju snage okrenuti se od slika svojih vlastitih djela. Svatko se prisjeća svoje uloge koju je odigrao. Herod, koji je pobio nevinu djecu u Betlehemu u želji da ubije izraelskog Kralja, zla Herodijada na čijoj grešnoj duši počiva krv Ivana Krstitelja, Pilat, slabić i sluga okolnostima, vojnici koji se rugaju, svećenici, knezovi i razbješnjela svjetina koja viče: “Krv njegova na nas i na djecu našu!” (Matej 27,25) - svi razumiju kako je velika njihova krivnja. Svi se bez-uspješno pokušavaju sakriti pred božanskim veličanstvom Njegovog lica koje nadmašuje sjaj sunca, dok otkupljeni polažu svoje krune kod Spasiteljevih nogu i kliču: “On je umro za mene!” PO 319.2

Među otkupljenima su Kristovi apostoli, hrabri Pavao, gorljivi Petar, ljubljeni Ivan i njihova vjerna braća, a s njima golemo mnoštvo mučenika, dok se izvan zidina zajedno sa svakom pokvarenosti i gadosti nalaze oni koji su ih progonili, zatvarali u tamnicu i ubijali. Tamo je Neron, to čudovište okrutnosti i poroka, koji promatra radost i uzvisivanje onih koje je nekada mučio i u čijim je najtežim mukama nalazio sotonsko zadovoljstvo. Tamo je i njegova majka da se osvjedoči o posljedicama svojeg djela, da vidi kako su zao biljeg koji je prenijela na karakter svojega sina i strasti što ih je poticala svojim utjecajem i primjerom urodili zločinima koji su zgrozili svijet. PO 319.3

Tamo su svećenici i papini prelati koji su tvrdili da su Kristovi predstavnici, koji su koristili sprave za mučenje, tamnicu i lomače da bi ovladali savješću Božjeg naroda. Tamo su bili i ponositi pape koji su sami sebe uzvisivali i postavljali iznad Boga te se usudili promijeniti zakon Svevišnjega. Ti samozvani crkveni oci moraju Bogu položiti račun, što bi oni rado izbjegli. Prekasno uviđaju da je Sveznajući ljubomoran na svoj zakon i da On neće opravdati krivca. Sada shvaćaju da se Krist poistovjetio sa svojim napaćenim narodom i osjećaju moć Njegovih riječi: “Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni ućiniste!” (Matej 25,40) PO 319.4