Povijest Otkupljenja

56 Sotonine obmane

Sotona je sa svojim prijevarama počeo još u Edenu. Evi je rekao: “Ne, nećete umrijeti!” (Postanak 3,4) Bilo je to prvo Sotonino predavanje o besmrtnosti duše. Tu je zabludu pronosio od tada do danas i činit će to sve dok ne zarobi Božju djecu. Pokazani su mi Adam i Eva u Edenu. Zajedno su uzeli plod sa zabranjenog drveta. Tada je postavljen plameni mač da čuva pristup drvetu života, a oni su izvedeni iz vrta kako ne bi uzimali s njega i postali besmrtni grešnici. Plod s toga drveta služio je da se održava besmrtnost. Čula sam anđela kako pita: “Tko je od Adamovog potomstva izbjegao plameni mač i uzeo od drveta života?” Zatim sam čula kako drugi anđeo odgovara: “Nitko od Adamova roda nije izbjegao plameni mač niti jeo s drveta života. Stoga nema nijednog besmrtnog grešnika.” Duša koja zgriješi treba umrijeti vječnom smrću, smrću nakon koje nema nikakve nade u uskrsnuće. Tada će srdžba Božja biti utišana. PO 290.1

Čudila sam se da je Sotona uspio toliko uspješno uvjeriti ljude da Božje riječi “Duša, koja griješi, ona će poginuti” (Ezekiel 18,4 - Šarić) znače da duša koja griješi neće umrijeti, nego će vječno živjeti u patnji. Anđeo je rekao: “Život je život, bilo u patnji ili sreći. U smrti nema patnje, nema radosti, nema mržnje.” PO 290.2

Sotona je svojim anđelima rekao da ulože poseban napor da rašire laž izrečenu Evi u Edenu: “Ne, nećete umrijeti!” (Postanak 3,4) A kad su ljudi prihvatili laž i kad su navedeni da povjeruju da je čovjek besmrtan, Sotona ih je doveo do uvjerenja da će grešnik živjeti u vječnoj bijedi. Tako je pripremljen put da Sotona preko svojih predstavnika ljudima prikaže Boga kao osvetoljubivog tiranina koji one koji Mu se ne sviđaju baca u pakao da bi zauvijek osjećali Njegov gnjev, a dok oni trpe neizrecivu bol i grče se u vječnom ognju, On zadovoljno gleda dolje na one koji se muče. Sotona je znao da ako ljudi prihvate taj pogrešan nauk, mnogi će zamrziti Boga umjesto da Ga vole i obožavaju; mnogi će zaključiti da prijetnje iz Božje riječi neće biti doslovno ispunjene jer bi bilo protivno Njegovu karakteru dobrote i ljubavi da ljude koje je stvorio baci u vječne muke. PO 290.3

Druga krajnost u koju Sotona navodi ljude jest da potpuno previde Božju pravdu i prijetnje Njegove riječi i da Ga shvate kao Biće prepuno milosrđa koje neće dopustiti da se itko izgubi, nego će na kraju svi, i sveti i grešnici, biti spašeni i u Njegovom kraljevstvu. PO 291.1

Općeprihvaćena zabluda o besmrtnosti duše i beskrajnim patnjama omogućuje Sotoni da ovlada drugom skupinom ljudi i navede ih na to da Bibliju smatraju nenadahnutom knjigom. Oni smatraju da ona poučava o mnogočemu dobrome, ali ne mogu se osloniti na nju i voljeti je jer ona uči i objavljuje nauk o vječnoj patnji. PO 291.2

Sljedeću skupinu ljudi Sotona odvodi dalje, da čak poriču postojanje Boga. Oni ne mogu vidjeti dosljednost u Božjem karakteru opisanom u Bibliji ako će On velikom dijelu čovječanstva nanijeti užasne patnje, za svu vječnost. Stoga oni odbacuju Bibliju i njezinog Autora i smatraju smrt vječnim snom. PO 291.3

Ipak, još uvijek postoje oni koji se boje. Takve Sotona kuša ne bi li ih naveo na grijeh, a nakon što zgriješe, stavlja im pred oči da plaća za grijeh nije smrt, nego život u užasnim mukama koje će morati trpjeti cijelu vječnost. Tako pričom o užasu beskonačnog pakla zarobljava umove naivnih i oni na kraju gube razum. Tada Sotona i njegovi anđeli likuju, a nevjernici i ateisti združeno kleveću kršćanstvo. Tvrde da su ova zla prirodna posljedica vjerovanja u Bibliju i njezinog Autora, iako su upravo oni posljedica prihvaćanja popularnog krivovjerja. PO 291.4