Povijest Otkupljenja

Zemaljsko i nebesko Svetište

U svojim istraživanjima, ovi iskreni istraživači Biblije naučili su da je zemaljsko Svetište koje je Mojsije izgradio po Božjoj naredbi, a prema uzorku koji mu je pokazan na gori Sinaj, bilo “slika za sadašnje vrijeme, po kojoj se prinose darovi i žrtve”. (Hebrejima 9,9 - Šarić) Naučili su da su njegova dva dijela “slike onoga što je na nebu” (Hebrejima 9,23), da je Krist, naš Veliki svećenik, “služitelj svetišta i pravoga šatora, koji načini Gospodin, a ne čovjek” (Hebrejima 8,2 - Šarić) i da “Krist doista ne uđe u rukotvorenu Svetinju, protulik one istinske, nego u samo nebo: da se sada pojavi pred licem Božjim za nas”. (Hebrejima 9,24) PO 282.1

Nebesko Svetište u kojemu Isus posreduje za nas je veliki uzorak, dok je Svetište koje je Mojsije sagradio bilo kopija. Budući da je ovozemaljsko Svetište imalo dva dijela ili prostorije, Svetinju i Svetinju nad svetinjama, tako i u nebeskom Svetištu postoje dva sveta prostora. I Kovčeg u kojemu se nalazio Božji zakon, kadioni oltar i drugi predmeti koji su se koristili u službi ovdje na Zemlji imaju svoj uzorak u nebeskom Svetištu. Apostolu Ivanu je u svetom viđenju dopušteno da uđe u Nebo, a tamo je vidio svijećnjak, kadioni oltar i, budući da se “otvori hram Božji na nebu” (Otkrivenje 11,19), vidio je također i “kovčeg saveza njegova u hramu njegovu”. (Otkrivenje 11,19) PO 282.2

Oni koji su težili za istinom našli su nepobitne dokaze da na Nebu postoji Svetište. Mojsije je zemaljsko Svetište načinio prema uzorku koji mu je bio pokazan. Pavao uči da je ovaj uzorak bilo pravo Svetište koje se nalazi na Nebu (Hebrejima 8,2). Ivan je potvrdio da ga je vidio na Nebu. PO 282.3

Na kraju 2300 dana, odnosno 1844. godine, na Zemlji već mnogo stoljeća nije bilo nikakvog svetišta. Stoga se sljedeće proročanstvo mora odnositi na Svetište na Nebu: “Još dvije tisuće i tri stotine večeri i jutara; tada će Svetište biti očišćeno.” (Daniel 8,14) Ali zbog čega nebesko Svetište treba biti očišćeno? Vraćajući se ponovno Svetom pismu, istraživači proročanstava shvatili su da čišćenje ne znači uklanjanje fizičke nečistoće, nego da se ono mora izvršiti krvlju, pa to stoga mora značiti čišćenje od grijeha. Apostol kaže: “I gotovo se sve po zakonu čisti krvlju i bez prolijevanja krvi nema oproštenja. Ako se dakle time čiste slike onoga što je na nebu, potrebno je da se samo to nebesko čisti žrtvama od tih uspješnijima” (Hebrejima 9,22.23), to jest dragocjenom krvlju Kristovom. PO 282.4

Kako bi bolje razumjeli čišćenje o kojemu proročanstvo govori, trebali su razumjeti službu u nebeskom Svetištu. Preostalo im je da to shvate prema službi u zemaljskom Svetištu za koju je Pavao rekao da su svećenici koji su u njoj službovali to obavljali prema “slici i sjeni onoga nebeskoga”. (Hebrejima 8,5) PO 283.1