Povijest Otkupljenja

51 - Druga anđeoska vijest

Crkve koje su odbile primiti vijest prvog anđela odbacile su svjetlost s Neba. Ta im je vijest milostivo poslana kako bi ih rasvijetlila da vide svoje pravo stanje svjetovnosti i zastranjenja i da bi se pripremile za susret s Gospodinom. PO 273.1

Bilo je to zato da bi se Kristova Crkva odvojila od pokvarenog utjecaja svijeta zbog kojeg je prva anđeoska vijest upućena. Ali čak i u mnoštvu onih koji su sebe nazivali kršćanima, veze koje su vjernike vezivale za Zemlju bile su jače od privlačnosti Neba. Odlučili su slušati glas svjetovne mudrosti i okrenuti se od vijesti istine koja želi doprijeti do srca. PO 273.2

Bog daje svjetlost da bi se cijenila i slušala, a ne da bi se prezrela i odbacila. Svjetlost koju On šalje postaje tama onima koji je zanemare. Kad Božji Duh prestane utjecati istinom na ljudska srca, svako slušanje i propovijedanje je uzaludno. PO 273.3

Kad su crkve odbacile Božji savjet odbacujući adventnu vijest, Bog je odbacio njih. Nakon prvog anđela slijedio je drugi koji je navješćivao: “Pade, pade Babilon veliki, koji vinom gnjeva i bluda svojega opi sve narode!” (Otkrivenje 14,8) Ovu vijest adventisti su shvatili kao naviještanje moralnog pada crkava kao posljedica njihovog odbacivanja prve vijesti. Proročke riječi “Babilon pade” obistinile su se u ljeto 1844. godine, kad je oko pedeset tisuća vjernika napustilo Crkvu. PO 273.4

Oni koji su propovijedali prvu vijest nisu imali za cilj niti su očekivali da bi mogli biti uzročnici podjela u crkvama, a nisu htjeli ni osnovati odvojene organizacije. “U cijelom svojem radu”, rekao je William Miller, “nikada nisam želio ni pomislio da izvan postojećih vjerskih zajednica osnujem novi smjer ili da jednoj od njih dam prednost na račun druge. Želio sam biti od koristi svima. Uvjeren da će se svi kršćani radovati vijesti o Kristovom dolasku i da oni koji ne vide stvari onako kako ih ja vidim neće ništa manje voljeti one koji prihvate ovo učenje, nisam ni pomišljao da će ikada biti potrebe za odvojenim sastancima. Moj jedini cilj bio je obraćenje duša Bogu; želio sam upozoriti svijet na dolazeći sud i potaknuti bližnje na pripremu srca kako bi bili osposobljeni u miru dočekati Boga. Većina onih koji su se obratili mojim trudom ujedinili su se s različitim postojećim crkvama. Kad su pojedinci dolazili k meni da me pitaju koja je njihova odgovornost, uvijek sam im rekao da idu tamo gdje se osjećaju kao kod kuće. Davanjem takvih savjeta, nikada nisam davao prednost nijednoj crkvi.” PO 273.5

Jedno vrijeme mnoge su crkve podupirale njegov rad, ali kad su odlučile odbaciti adventnu vijest, željele su suzbiti svako propovijedanje o toj temi. Oni koji su prihvatili učenje bili su zbunjeni i na muci. Voljeli su svoje crkve i bili su neskloni odvojiti se od njih, ali kad su izvrgnuti podsmijehu i pritisku, sprečavani da govore o svojoj nadi ili da prisustvuju propovijedanju o Gospodnjem dolasku, mnogi su na kraju ustali i zbacili jaram koji im je nametnut. PO 274.1

Adventisti, videći da su crkve odbacile svjedočanstvo Božje riječi, nisu ih više mogli smatrati organiziranom Kristovom crkvom, “stupom u temelju istine”, i kako se vijest “Babilon pade” počela propovijedati, osjećali su se opravdanim da raskinu dosadašnje veze. PO 274.2

Od odbacivanja prve anđeoske vijesti u crkvama je došlo do žalosne promjene. Kako je istina odbačena, zabluda je prihvaćena i njegovana. Ljubav prema Bogu i Njegovoj riječi sve je više hladila. Crkve su ožalostile Gospodnjeg Duha i On se u velikoj mjeri povukao. PO 274.3