Povijest Otkupljenja

185/232

Jutarnja zvijezda reformacije

U četrnaestom stoljeću u Engleskoj se pojavila “jutarnja zvijezda reformacije”. John Wycliffe bio je vjesnik reforme ne samo za Englesku, nego i za cjelokupno kršćanstvo. Bio je predak puritanaca. Njegovo doba bilo je oaza u pustinji. PO 253.1

Bog je smatrao potrebnim da djelo reformacije povjeri osobi čija će umna sposobnost dati pečat i dostojanstvo njegovom radu. To je utišalo glas prijezira i spriječilo neprijatelje istine u pokušajima da obezvrijede poruku ismijavajući neznanje poslanika. Kada je Wycliffe stekao svestrano obrazovanje, upustio se u proučavanje Pisma. U Pismu je našao ono što je ranije uzalud tražio. Tu je uočio otkriveni plan spasenja i Krista kao čovjekova jedinog Zastupnika. Uvidio je da je Rim podredio biblijska načela ljudskoj predaji. Predao se Kristu u službu i odlučio objavljivati istine koje je otkrio. PO 253.2

Najveće djelo njegovog života bio je prijevod Svetog pisma na engleski jezik. To je bio prvi cjelokupni prijevod ikada. Tisak je još bila nepoznanica pa su kopije nastajale samo sporim i mukotrpnim radom. Ipak, zbog takvog rada engleski je narod dobio Bibliju na svojem vlastitom jeziku. Tako je Božja riječ počela širiti svoje svijetle zrake u tami. Nebeska ruka pripremala je put velikoj reformaciji. PO 253.3

Pozivanjem na zdravi razum Wycliffe je budio ljude iz pasivne podložnosti papinskim dogmama. Pismo je s velikim odobravanjem prihvaćeno u višim krugovima, koji su u to doba bili jedini pismeni. Wycliffe je sada poučavao važan protestantski nauk - spasenje vjerom u Krista i isključivu nepogrešivost Pisma. Mnogi svećenici pridružili su mu se u širenju Biblije i propovijedanju evanđelja, što je, zajedno s Wycliffeovim spisima, imalo tako snažan učinak da je novu vjeru prigrlilo gotovo pola engleskog naroda. Kraljevstvo tame počelo se tresti. PO 253.4

Napori neprijatelja da zaustave Wycliffeovo djelo i unište njegov život bili su podjednako neuspješni. Umro je u miru u svojoj šezdeset prvoj godini života služeći za oltarom. PO 253.5