Povijest Otkupljenja

Jedini mogući put spasenja

Anđeli su se duboko poklonili pred Njim i ponudili svoje živote. Isus im je rekao da će svojom smrću On spasiti mnoge, dok život jednog anđela ne bi platio dug. Jedino bi Njegov život Otac prihvatio kao otkup za čovječanstvo. Isus im je također rekao da će oni imati udio u ovom planu - da budu s Njim i da Ga povremeno krijepe; da će On uzeti ljudsku narav i da Njegova moć neće biti kao njihova; da će oni biti svjedoci Njegovog poniženja i velike muke i budući da će svjedočiti Njegovim patnjama i mržnji ljudi prema Njemu, bit će potreseni naj-dubljim osjećajima te će iz svoje ljubavi prema Njemu zaželjeti da Ga spase i oslobode od Njegovih ubojica, ali da se oni neće smjeti umiješati da bi spriječili bilo što što budu promatrali. Rekao im je i da će sudjelovati u Njegovom uskrsnuću te da je plan spasenja osmišljen i da ga je Otac prihvatio. PO 30.1

U božanskoj tuzi Isus je utješio i obradovao anđele rekavši im da će odsada oni koje će otkupiti biti s Njim, a da će svojom smrću otkupiti mnoge i uništiti onoga koji je uzročnik smrti. Tada će Mu Njegov Otac dati kraljevstvo, kraljevsko dostojanstvo nad cijelim Nebom i posjedovat će ga zauvijek. Sotona i njegovi anđeli bit će uništeni tako da nikada više ne bi uznemiravali Nebo i očišćenu Novu Zemlju. Isus je zapovjedio nebeskim bićima da prihvate plan koji je prihvatio i Njegov Otac, te da se raduju što će kroz Njegovu smrt pali čovjek ponovno moći biti uzvišen, steći Božju naklonost i uživati na Nebu. PO 30.2

Tada je radost i neizrecivo veselje ispunilo Nebo. Nebeska je vojska pjevala pjesmu hvale i obožavanja. Svirali su na svojim harfama i pjevali pjesme kao nikada ranije zbog velikog Božjeg milosrđa i sućuti zato što dopušta da Njegov dragi i voljeni Sin umre za pobunjeni ljudski rod. Slavljenje i obožavanje je snažno odjekivalo zbog Isusovog samoodricanja i žrtve što pristaje napustiti krilo svoga Oca i odabire patnju i tjeskobu da bi umro sramotnom smrću samo kako bi drugi živjeli. PO 31.1

Anđeo je rekao: “Mislite li vi da je Otac svoga Sina dao bez unutarnje borbe? Ne, i ne! I za nebeskog Boga to je bila borba; ili dopustiti da krivac pogine, ili da Njegov dragi Sin umre za krivca.” Anđeli su se toliko zanimali za spasenje čovjeka da su se među njima našli neki koji su bili spremni odreći se svoje slave i dati svoj život za onoga koji gine. “Ali”, rekao mi je moj anđeo koji me pratio, “ta žrtva ne bi vrijedila. Prijestup je tako velik da se životom anđela ne bi mogao otplatiti dug. Ništa osim smrti i posredničke uloge Njegovog Sina ne bi moglo otplatiti dug i spasiti čovjeka iz beznadnog jada i bijede.” PO 31.2

Tada je anđelima dodijelio njihov posao; da uzlaze i silaze donoseći Mu s Neba okrepljujuću pomoć da bi ublažili Njegovu patnju i služili Mu. Također, one koji su pod milošću trebat će paziti i čuvati od zlih anđela i tame kojom će ih Sotona stalno obavijati. Vidjela sam da je Bogu nemoguće da preuredi ili promijeni svoj zakon da bi spasio izgubljene i opake grešnike. Stoga je dopustio da Njegov ljubljeni Sin umre za njihove prijestupe. PO 31.3

Sotona se sa svojim anđelima ponovno obradovao što će zbog posrnuća čovječanstva moći oboriti Božjeg Sina s Njegovog uzvišenog položaja. Svojim je anđelima rekao kako će Ga moći nadvladati, kad Isus bude uzeo narav palog čovjeka, i spriječiti plan spasenja. PO 31.4

Pokazano mi je kako je Sotona nekad bio sretan, uzvišen anđeo. Tada mi je pokazano kakav je on sada. I dalje ima kraljevski stas. On još uvijek izgleda plemenito, iako je pali anđeo. No izraz njegova lica je pun strepnje, brige, nesretan i zloban, pun mržnje, prijevare i svakovrsnog zla. Posebno sam zamijetila to čelo koje je nekad bilo tako plemenito. Već od očiju počelo se povlačiti. Vidjela sam da se toliko priklonio k zlu da je svako dobro potamnjelo, a svaka zla crta došla do izražaja. Oči su mu postale lukave, prepredene i odavale su veliku pronicljivost. Bio je široke građe, ali oko ruku i lica meso mu je mlohavo visjelo. Dok sam ga gledala, svoju je bradu podbočio lijevom rukom. Činilo se da je duboko zamišljen. Prestrašio me smiješak na njegovom licu jer je bio toliko ispunjen zlom i sotonskim lukavstvom. On nosi taj osmijeh neposredno prije nego što će upropastiti svoju žrtvu, a kad je uhvati u svoju zamku, njegov osmijeh preraste u jezovit grohot. PO 31.5

Poniženi i s neizrecivom tugom, Adam i Eva su napustili voljeni vrt u kojemu su bili tako sretni, sve dok se nisu oglušili o Božju zapovijed. Ozračje se izmijenilo. Nije više bilo nepromjenjivo kao što je bilo prije grijeha. Bog ih je obukao u odjeću od kože da bi ih zaštitio od osjeta hladnoće, a onda i od vrućine kojoj su bili izloženi. PO 32.1