Povijest Otkupljenja

43 - Pavlovo i Petrovo mučeništvo

Apostoli Pavao i Petar u svom su radu mnogo godina bili vrlo udaljeni. Pavao je pronosio evanđelje poganima, dok je Petar posebno radio sa Židovima. Ali Božjom providnosću obojica su trebala svjedočiti za Krista u svjetskoj metropoli i na njezinom tlu proliti svoju krv kao sjeme velike žetve svetih ljudi i mučenika. PO 236.1

U vrijeme Pavlovog drugog zatočenja, uhićen je i Petar i bačen u zatvor jer je svojom revnošću i uspjehom navukao na sebe mržnju upravitelja grada zbog razotkrivanja prijevara i spletki Šimuna maga, koji ga je poslije pratio u Rim da bi se suprotstavljao evanđelju i omeo ga u njegovom radu. Neron je vjerovao u čarobnjaštvo i štitio Šimuna maga. Zbog toga se strahovito razjario na apostola i dao brzu naredbu da ga se uhiti. PO 236.2

Carevu mržnju prema Pavlu povećala je i činjenica da su se i neki članovi njegovog carskog doma, kao i neki uglednici, u vrijeme njegovog prvog uhićenja obratili na kršćanstvo. Iz tog razloga pobrinuo se da njegovo drugo zatočenje bude gore od prvoga, dajući mu vrlo malo mogućnosti da propovijeda evanđelje. Tada je odlučio da ga ubije čim bi za to mogao naći dobar izgovor. Na posljednjem suđenju Nerona se posebno dojmila snaga apostolovih riječi, pa je odložio donošenje odluke, ne oslobodivši ga niti ga osudivši. Ali kazna je bila samo odgođena. Nije prošlo dugo i izrečena je odluka kojom je Pavao poslan u grob mučenika. S obzirom na to da je bio rimski građanin, nije mogao biti podvrgnut mučenju i zato je osuđen na odrubljivanje glave. PO 236.3

Petar je, kao Židov i stranac, bio osuđen na bičevanje i razapinjanje. U očekivanju takve strašne smrti, apostol se sjetio svojega velikog grijeha odricanja Isusa u trenucima Njegovog suðenja i njegova je jedina misao bila da je nevrijedan časti da umre na način na koji je umro njegov Učitelj. Petar se iskreno pokajao za taj grijeh i Krist mu je oprostio, što je potvrdio povjerivši mu na brigu ovce i janjad stada. Ali on sâm sebi nikada nije oprostio. Čak ni agonija u posljednjim užasnim trenucima njegovog života nije mogla ublažiti gorčinu njegove tuge i pokajanja. Njegova posljednja želja bila je da bude prikovan na križ glavom okrenutom prema dolje, i za to je zamolio svoje krvnike. Njegovoj je molbi udovoljeno i na taj je način umro veliki apostol Petar. PO 236.4