Povijest Otkupljenja

Petrovo viđenje

Ubrzo nakon razgovora s Kornelijem anđeo je otišao k Petru koji se, vrlo umoran i gladan od putovanja, molio na krovu kuće. Dok se molio, primio je viđenje: “Gleda on nebo rastvoreno i posudu neku poput velika platna: uleknuta s ćetiri okrajka, silazi na zemlju. U njoj bijahu svakovrsni ćetveronošci, gmazovi zemaljski i ptice nebeske. PO 213.3

I glas će mu neki: ‘Ustaj, Petre! Kolji i jedi!’ Petar odvrati: ‘Nipošto, Gospodine! Ta nikad još ne okusih ništa okaljano i nečisto.’ A glas će mu opet, po drugi put: ‘Što Bog očisti, ti ne zovi okaljanim!’ To se ponovi do triput, a onda je posuda ponesena na nebo.” (Djela 10,11-16) PO 213.4

Ovdje vidimo da Bog djeluje tako da koristi sve načine kako bi Njegova volja bila ostvarena na Zemlji kao što je i na Nebu. Petar još nije propovijedao poganima. Mnogi od njih su se zanimali za istine koje je poučavao. Ali zid razdvajanja, koji je isključivao pogane od blagodati evanđelja, a koji je Kristova smrt srušila, još je uvijek postojao u umovima apostola. Grčki Židovi cijenili su rad apostola i mnogi od njih su na te napore odgovorili prihvaćanjem Isusove vjere. Ali obraćenje Kornelija trebalo je biti prvo po važnosti među poganima. PO 214.1

U viđenju s platnom koje silazi s Neba, Petar se trebao osloboditi svojih duboko ukorijenjenih predrasuda prema poganima i razumjeti da su kroz Krista poganski narodi subaštinici blagoslova i prednosti Židova i da su time izjednačeni s njima. Neki tvrde da ovo viđenje znači da je Bog uklonio zabranu jedenja mesa životinja koje su nekada nazvane nečistima te je tako svinjsko meso pogodno za hranu. To je vrlo ograničeno i potpuno pogrešno tumačenje i ono jasno proturječi biblijskom prikazu viđenja i događajima koji su uslijedili. PO 214.2

Viđenje o svakovrsnim životinjama koje su se nalazile u posudi i za koje je Petar dobio zapovijed da ih zakolje i pojede, uz uvjeravanje da ono što je Bog očistio on ne smije nazivati nečistim, jednostavna je ilustracija koja mu je pokazala da su Kristovom smrću pogani subaštinici s Božjim Izraelom. Tim mu je viđenjem upućen prijekor i pouka. Njegovi su napori do tada bili potpuno ograničeni na Židove. Na pogane je gledao kao na nečistu vrstu isključenu iz Božjih obećanja. Sada je shvatio Božji plan koji obuhvaća cijeli svijet. PO 214.3

Kad je pomnije razmišljao o viđenju, objašnjeno mu je: “Dok se Petar dvoumio što bi imalo značiti viđenje koje vidje, eto ljudi koje je poslao Kornelije: pošto se raspitaše za Šimunovu kuću, pojave se na vratima, zovnu te upitaju je li ondje ugošćen neki Šimun, nazvan Petar. Dok je Petar sveudilj razmišljao o viđenju, reče mu Duh: ‘Evo, neka te trojica traže. De ustani, siđi i pođi s njima ne skanjujući se jer ja sam ih poslao.’” (Djela 10,17-20) PO 214.4

Bio je to težak nalog za Petra, ali nije se usudio djelovati po vlastitim osjećajima. Sišao je i primio glasnike koje je poslao Kornelije. Prenijeli su mu jedinstvenu poruku i u skladu s uputama koje je primio od Boga, odmah je pristao da sutra pođu zajedno. Te ih je noći pristojno ugostio, a ujutro krenuo s njima u Cezareju, praćen šestoricom braće koji su trebali biti svjedoci svega što bude rekao ili učinio u vrijeme posjeta poganima. Znao je da će biti pozvan da podnese izvještaj za tako izravno protivljenje židovskoj vjeri i učenju. PO 214.5

Prošla su gotovo dva dana prije nego što je putovanje završilo, a Kornelije dobio tu radosnu prednost da otvori svoja vrata propovjedniku evanđelja koji, prema Božjoj objavi, treba poučiti njega i njegov dom o tome kako mogu biti spašeni. Dok su glasnici još obavljali svoju dužnost, stotnik je okupio toliko svojih rođaka koliko je bilo moguće, kako bi i oni bili poučeni u istini. Kad je Petar stigao, veliko se društvo već okupilo i željno iščekivalo da čuje njegovu poruku. PO 215.1