Povijest Otkupljenja

150/232

Od progonitelja do apostola

Tada je Ananija krstio Pavla u Damasku, u rijeci. Osnažio se hranom i odmah počeo propovijedati o Isusu vjernicima u gradu, istim onima zbog kojih je poslan iz Jeruzalema s namjerom da ih uništi. Također je naučavao u sinagogi da je Isus, koji je pogubljen, zapravo bio Božji Sin. Njegova su dokazivanja iz proročanstava bila tako jasna, a njegovi napori tako poduprti Božjom silom da su Židovi koji su se usprotivili bili zbunjeni i nisu mu mogli odgovoriti. Pavlovo rabinsko i farizejsko obra-zovanje sada je bilo upotrijebljeno u dobrom smjeru, u propovijedanju evanđelja i naglašavanju njegovog smisla, koje je on doskora svim silama nastojao uništiti. PO 205.1

Pavlovo obraćenje je Židove potpuno šokiralo i zbunilo. Bili su upoznati s njegovim položajem u Jeruzalemu i znali su koja je bila njegova glavna zadaća u Damasku - da je došao s nalogom i ovlašću Velikog svećenika da pohvata one koji vjeruju u Isusa i da ih pošalje u Jeruzalem kao zatvorenike. A sada ga gledaju kako propovijeda Isusovo evanđelje, snaži one koji su već postali njegovim učenicima i neprestano stvara nove obraćenike vjeri kojoj se nekada tako žestoko suprotstavljao. Pavao je svima koji su ga slušali pokazao da ova promjena u njegovoj vjeri nije trenutni poriv niti fanatizam, nego posljedica nadmoćnih dokaza. PO 205.2

Propovijedajući u sinagogama, njegova je vjera rasla u snazi; njegov žar da dokazuje kako je Isus Božji Sin povećavao se pred bijesnim protivljenjem Židova. U Damasku nije mogao dugo ostati. Nakon što su se Židovi oporavili od soka zbog njegovog obraćenja i njegovih aktivnosti koje su uslijedile, odlučno su okrenuli glavu od premoćnih dokaza koji su išli u prilog nauku Isusa Krista. Njihovo čuđenje zbog Pavlovog obraćenja pretvorilo se u snažnu mržnju prema njemu, poput one koju su iskazali prema Kristu. PO 205.3