Povijest Otkupljenja

33 - Izlječenje hromog čovjeka

Ovo poglavlje temelji se na Djelima 3 i 4 PO 186.1

Kratko nakon izlijevanja Svetoga Duha i ubrzo nakon višednevnih žarkih molitava, Petar i Ivan su idući u hram na bogoslužje uočili tužnog, siromašnog i nesposobnog bogalja, četrdesetogodišnjaka koji nije znao za drugo osim muke i bolesti. Ovaj je nesretni čovjek odavno želio otići k Isusu da ga On iscijeli, ali si nije mogao pomoći jer se uglavnom nalazio daleko od mjesta gdje je veliki Liječnik liječio. Konačno, na njegove ozbiljne molbe, neki su ga donijeli do hramskih vrata. No nakon što je došao, otkrio je da je Iscjelitelj u kojega je polagao sve svoje nade osuđen na strašnu smrt. PO 186.2

Njegovo razočaranje izazvalo je tugu onih koji su znali koliko se dugo željno nadao i očekivao da ga Isus izliječi. Zbog toga su ga svakodnevno donosili pred hram da bi mu se prolaznici smilovali i dali mu koju sitnicu da ublaže njegovu patnju. Dok su Petar i Ivan prolazili, zamolio ih je za milostinju. Učenici su ga sućutno pogledali. “Petar ga zajedno s Ivanom prodorno pogleda i reče: ‘Pogledaj u nas! Srebra i zlata nema u mene, ali što imam - to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina hodaj!’” (Djela 3,4.6) PO 186.3

Lice siromaha se snuždilo kad je Petar progovorio o svojem siromaštvu, ali je zasjalo nadom i vjerom kad je učenik nastavio. “I uhvativši ga za desnu ruku, pridiže ga: umah mu omoćaše noge i gležnjevi pa skoči, uspravi se, stane hodati te uđe s njima u Hram hodajući, poskakujući i hvaleći Boga. Sav ga narod vidje kako hoda i hvali Boga. Razabraše da je to on - onaj koji je na Divnim vratima Hrama prosio milostinju - i ostadoše zapanjeni i izvan sebe zbog onoga što se s njim dogodilo.” (Djela 3,7-10) PO 186.4

Židovi su bili zapanjeni kad su vidjeli da učenici mogu činiti čuda slična onima koja je činio Isus. Pretpostavljajući da je mrtav, očekivali su da će takva čuda prestati zajedno s Njim. Ipak, ovdje je čovjek koji je četrdeset godina bio bespomoćni invalid, a sada se raduje sasvim se služeći svojim nogama, bez boli, sretan i vjerujući u Isusa. PO 187.1

Vidjevši koliko su ljudi bili ushićeni, apostoli su ih upitali zašto su toliko iznenađeni što su svjedočili ovom čudu i zbog čega ih gledaju s tolikim strahopoštovanjem, kao da su to oni učinili svojom vlastitom snagom. Tada ih je Petar uvjeravao da se to zbilo zaslugom Isusa iz Nazareta kojega su oni odbacili i raspeli, ali kojega je Bog uskrisio iz mrtvih trećega dana. “I po vjeri u njegovo ime, to je ime dalo snagu ovomu kojega gledate i poznate: vjera u Njega vratila je ovomu potpuno zdravlje naočigled vas sviju. I sada, braćo, znam da ste ono uradili iz neznanja kao i glavari vaši. Ali Bog tako ispuni što unaprijed navijesti po ustima svih proroka: da će njegov Pomazanik trpjeti.” (Djela 3,16-18) PO 187.2

Nakon ovog čuda, narod se okupio u hramu i Petar se obratio skupu u jednom dijelu hrama, a Ivan im je govorio u drugom dijelu. Govoreći otvoreno o velikom zločinu Židova, što su odbacili i ubili Kneza života, bili su obazrivi da narod ne pobjesni ili se ne obeshrabri. Petar je nastojao umanjiti njihovu krivnju za taj zločin koliko je to bilo moguće i zato je spominjao mogućnost da su to učinili u neznanju. Rekao im je da ih Sveti Duh poziva na pokajanje za njihove grijehe i da se obrate jer za njih ima nade jedino milošću toga Isusa kojega su razapeli. Jedino vjerom u Njega, Njegovom krvlju, njihovi grijesi mogu biti izbrisani. PO 187.3