Svjedočanstva Za Crkvu Vol.1

POGLAVLJE 27—LAŽNI DAROVI DUHA

(1863, Test. I 411—420.)

Duh fanatizma zavladao je izvjesnom grupom ljudi koji svetkuju subotu. Oni su malo pili sa izvora istine i ne poznaju duh vijesti trećeg anđela. Ništa se ne može učiniti za takve ljude dok ne isprave svoja fanatička gledišta. SZC 104.1

Neki od ovih imaju nešto što nazivaju darovima i kažu da ih je Bog postavio u crkvu. Oni izgovaraju nerazumljive riječi koje nazivaju stranim jezikom, koji je uistinu nerazumljiv ne samo ljudima, već i Bogu i anđelima. Takvi darovi su produkt ljudi i žena, a u tome im pomaže veliki varalica. Fanatizam, lažno uzbuđenje, lažno govorenje jezicima i druga buka smatraju se darovima koje je Bog stavio u crkvu. Neki su se dali prevariti ovim. I plod svega toga nije dobar. »Po rodovima njihovim poznat ćete ih.« Mat. 7, 16. Fanatizam i buka smatraju se naročitim dokazom vjere. SZC 104.2

Ima ljudi koji nisu zadovoljni sastankom ako ne dožive neko naročito osjećanje sile i sreće. Oni se trude da to postignu i vještački se uzbuđuju. Ali utjecaj ovakvih sastanaka nije blagotvoran. Kad nestane tog osjećanja sreće, oni padaju još dublje nego što su bili prije sastanka, jer njihova sreća nije potjecala iz pravog izvora. Najkorisniji sastanci za duhovno uzdizanje su oni na kojima vlada svečano raspoloženje, i duboko ispitivanje srca, gdje svatko nastoji da upozna sebe i da se po-nizno i smjerno uči od Krista ... SZC 104.3

Ima mnogo nemirnih duhova koji ne će da se podvrgnu disciplini i redu. Oni misle da bi njihova sloboda bila smanjena ako bi napustili svoje gledište i prihvatili mišljenje onih koji su iskusniji od njih. Djelo Božje ne će napredovati dok ljudi ne budu spremni da se podvrgnu redu i izagnaju iz svojih sastanaka duh fanatizma, bezobzirnosti i nereda. Utisci i osje- ćanja nisu dokaz da neku osobu vodi Bog. I sotona može izazvati u nama takva osjećanja i utiske ako nismo na oprezu. Ovo nisu pouzdani vođi. SZC 104.4

Svi bi trebalo da se upoznaju sa dokazima naše vjere i da proučavaju kako da ukrase svoje zvanje kao kršćani i donesu plod u slavu Bogu. Nitko ne bi trebalo da postupa tako da bi izazvao gnušanje kod onih koji ne vjeruju. Treba da smo čedni, skromni, plemeniti u svom govoru i besprijekorni u životu. Treba da odbacimo neozbiljnost, podrugivanje i nemarnost. Nije to nikakav dokaz da je milost Božja u srcu onih koji na sastanku lijepo govore i rječito se mole, a kad izađu napolje grubi su i lakomisleni u govoru i ponašanju. Takvi su bijedni pretstavnici naše vjere i sramote djelo Božje. SZC 105.1

Postoji čudna zbrka pojmova među onima koji svetkuju subotu u mjestu —. Neki nisu u skladu sa tijelom crkve i ako ostanu pri stavu koji su zauzeli, bit će izloženi sotoninim iskušenjima i zaraženi duhom fanatizma i zabluda. Neki imaju fantastične pojmove koji ih sprečavaju da ne mogu razumjeti važne istine i navode ih da te izmišljotine stavljaju u isti ređ sa istinom koja je od životne važnosti. Ponašanje i duh ovih ljudi izaziva zamjerke u pogledu subote kod svih razumnih osoba koje ne pripadaju našoj vjeri. Za napredak i uspjeh vijesti trećeg anđela bilo bi mnogo bolje kad bi takve osobe napustile istinu ... SZC 105.2

Propovjednici koji rade u službi riječi i nauke treba da su pravi radnici i da iznesu istinu u svoj njenoj čistoti, ali na jednostavan način. Oni treba da hrane svoje stado čistom duhovnom hranom, temeljito provejanom. SZC 105.3

Ima i lutajućih zvijezda koje se smatraju da su od Boga poslati propovjednici i propovijedaju subotu od mjesta do mjesta, ali kod njih je istina pomiješana s lažju. Oni unose u narod mnoštvo suprotnih mišljenja. Njih šalje sotona da bi obeshrabrio razumne i osjetljive nevjernike koji dolaze da ih slušaju. Neki od ovih propovjednika mnogo govore o darovima i često ih na osobit način ispoljavaju. Oni se predaju nekim divljim, neobuzdanim osjećanjima i izgovaraju neke nerazumljive glasove koje nazivaju darovima jezika, i izvjesna grupa ljudi se oduševljava ovim čudnim pojavama. Čudnovat duh vlada kod ovih ljudi koji su spremni da napadnu na svakoga koji bi ih ukorio. Božji Duh nije u ovom radu i ne pomaže ovim radnicima. Oni imaju drugi duh. Ipak, takvi propovjednici imaju uspjeh kod nekih ljudi. Ali to će iziskivati veće napore onih slugu koje će Bog poslati i koji će biti osposobljeni da iznesu pred narod subotu i darove u njihovoj pravoj svjetlosti. Utjecaj i primjer ovakvih propovjednika može služiti drugima za ugled. SZC 105.4

Istinu treba iznijeti tako da ona bude privlačna za razumne ljude. Ljudi nas općenito ne shvataju. Oni gledaju na nas kao na jadne, slaboumne, niske i izopačene ljude. Zato je od osobite važnosti da svi oni koji propovijedaju istinu i vjeruju u nju budu tako preobraženi njenim posvećujućim utjecajem da njihov postojan i plemenit život pokaže nevjernima da su krivo mislili o nama. Od kolike je važnosti da se djelo oslobodi od svega što liči na laž i fanatičko uzbuđenje, da se istina osloni na vlastite vrline, da bi se otkrila njena prvobitna čistota i uzvišen karakter. SZC 106.1

Vidjela sam da je za one koji propovijedaju istinu od osobite važnosti da budu učtivi u svom -ponašanju, da izbjegavaju neobičnosti i nastranosti i da iznose istinu čisto i jasno. Upućena sam na Tit 1, 9: »Koji se drži vjerne riječi po nauci, da bude kadar i savjetovati sa zdravom naukom, i pokarati one koji se protive.« U 16 stihu Pavao govori o onima koji kažu da poznaju Boga, ali ga se djelima odriču i »nisu ni za kakvo dobro djelo valjani«. Zatim opominje Tita: »A ti govori što pristoji zdravoj nauci: starcima da budu trijezni, pošteni, čisti, zdravi u vjeri, u ljubavi u trpljenju. Tako i mladiće svjetuj da budu pošteni. A u svemu sam sebe podaj za ugled dobrih djela, u nauci cijelost, poštenje; riječ zdravu, nezazornu, da se posrami onaj koji se protivi, ne imajući ništa zlo govoriti na nas.« Tit 2, 1—8. Ovi su savjeti napisani u korist svih koji su pozvani da propovijedaju Riječ i za dobro Božjeg naroda koji sluša Riječ. SZC 106.2