Svjedočanstva Za Crkvu Vol.1

67/303

POGLAVLJE 26—ŽIVOT U VIDJELU

(1863, Test. I. 405-409.)

Pokazano mi je da Božji narod odviše dugo živi kao u magli. Božja volja nije da on živi u nevjerstvu. Isus je svjetlost i u njemu nema tame. Njegova djeca su djeca vidjela. Ona su preobražena u njegovo obličje i pozvana iz tame u njegovo divno vidjelo. On je svjetlost svijeta, a to su i oni koji ga slijede. Oni ne će hodati u tami već će imati svjetlost života. Što će se Božji narod više truditi da slijedi Krista, to će ga neprijatelj upornije progoniti; ali veza Božjeg naroda sa Kristom dat će mu snagu da se odupre sotoni koji bi želio da ga odvoji od Krista. SZC 101.1

Pokazano mi je da se suviše mnogo upoređujemo među sobom, uzimajući za uzor grešne smrtnike, iako imamo jedan siguran i nepogrješiv Uzor. Ne bi trebalo da se mjerimo prema svijetu, niti prema mišljenju ljudi niti prema onome što smo bili prije nego što smo prihvatili istinu. Našu vjeru i naš položaj u svijetu treba da upoređujemo sa onim što bismo mogli biti da je naš život stalno napredovao i stalno se penjao otkako smo postali Kristovi sljedbenici. To je jedino ispravno upoređenje koje možemo činiti. Svako drugo bilo bi obmana. Ako moralni život i duhovno stanje Božjeg naroda ne budu onakvi kakvi bi trebalo da budu prema blagoslovima, preimućstvima i svjetlosti koji su mu bili dati, on će biti izmjeren na mjeri-lima i anđeli će ga proglasiti lakim. SZC 101.2

Neki nisu svijesni svog pravog stanja. Oni vide istinu, ali ne uviđaju njenu važnost i zahtjeve koje ona postavlja. Oni slušaju istinu, ali je potpuno ne razumiju, jer ne žive po njoj, i zato nisu posvećeni kroz poslušnost istini. Ali, ipak, oni su tako ravnodušni i zadovoljni sami sa sobom kao da pred njima ide »oblak danju i ognjeni stub noću« kao znaci Božje naklonosti. Oni kažu da poznaju Boga, ali ga se djelima odriču. Oni sebe smatraju Božjim izabranim i osobitim narodom, ali Božje prisustvo i njegova spasonosna moć se rijetko pokazuju u njima. Kako je velika tama u njima! Ali oni to ne primjećuju. Svjetlost svijetli, ali oni je ne vide. Nema veće obmane u koju može pasti ljudski um negoli kad ljudi vjeruju da su u pravu, i da Bog prima njihova djela, dok, ustvari, griješe protiv njega. To znači imati obličje pobožnosti umjesto duha i sile prave vjere. Oni misle da su bogati i da im ništa ne treba, a ustvari su siromašni, nevoljni, slijepi i goli, i sve im nedostaje. SZC 101.3

Neki tvrde da su Kristovi sljedbenici, ali se nimalo ne trude u svom duhovnom životu. Oni ulažu napore u materijalnim pothvatima i trude se da u tome postignu svoj cilj, ali kad se radi o budućem životu, gdje je sve u pitanju i gdje od njihovog uspjeha zavisi vječna sreća, oni su tako ravnodušni kao da netko drugi treba da odigra mjesto njih njihovu životnu ulogu, dok oni treba samo da sačekaju ishod. O, kakvog li bezumlja! Kakve li ludosti! Kad bi samo svi pokazali u pogledu vječnog života onu upornost, revnost i ozbiljnost koje pokazuju u svojim zemaljskim poslovima, sigurno bi bili pobjednici. Vidjela sam da svatko treba u tome da ima svoje iskustvo i svako treba da se vjerno i savjesno bori da bi postigao vječni život. Sotona čeka na priliku da bi nam oteo dragocjenu milost kad nismo na oprezu, i mi ćemo imati oštru borbu sa silama tame da bismo ih zadržali ili da opet zadobijemo nebesku milost ako je zbog svoje neopreznosti izgubimo. SZC 102.1