Svjedočanstva Za Crkvu Vol.1

Neka naša djela budu plemenita

Radnici naših ustanova trebalo bi da povedu Isusa u svako odjeljenje gdje rade. Što god radimo treba da radimo savjesno i temeljito, tako da će naš rad moći da podnese ispit. Srce treba da unesemo u rad. Vjernost je isto tako važna u obavljanju svakodnevnih dužnosti kao i u vršenju najvećih odgovornosti. Neki mogu da misle da u njihovom poslu nema ništa plemenito; ali posao je ono što oni učine od njega. Oni mogu da unize ili uzdignu svoje zanimanje. Mi bismo željeli da svi lijeni budu primorani da rade da bi zaradili svoj svakodnevni hljeb; jer je rad blagoslov, a ne prokletstvo. Vrijedan rad čuvat će nas od mnogih zamki sotone, koji uvijek nalazi nekog rđavog posla za lijene ruke. SZC 394.3

Nitko od nas ne bi trebalo da se stidi rada ma kako on izgledao neznatan i nizak. Rad čovjeka oplemenjuje. Svi koji rade mozgom ili rukama su radnici ili radnice. Pranjem rublja ili posuđa žene čine svoju dužnost i poštuju svoju vjeru kao i kad idu da prisustvuju bogosluženju. Dok su ruke zauzete najobičnijim poslom, um može da se oplemenjuje čistim i svetim mislima. Kad neki radnik u Božjem djelu ne pokazuje poštovanje prema duhovnim stvarima, on treba da bude udaljen od djela. Nitko ne treba da misli da Božje djelo ne može biti bez njega. SZC 395.1

Oni koji su dugo u našim ustanovama trebalo bi da sada budu radnici na koje se možemo osloniti na svakome mjestu, jer su vjerni svojoj dužnosti kao magnetska igla polu. Ako su dobro iskoristili prilike koje su im bile date, oni su mogli izgraditi uravnotežen karakter i steći duboko i živo iskustvo u duhovnim stvarima. Ali neki od ovih radnika su se odvojili od Boga. Napustili su vjeru. Ona više nije za njih nepromjenljiv princip, po kome se upravljaju na svakom mjestu, i koji služi kao sidro duši. Željela bih da svi radnici razumiju da uspjeh u ovom životu, kao i sigurnost vječnog života, zavise u velikoj mjeri od vjernog obavljanja malih dužnosti. Oni koji čeznu za većim odgovornostima trebalo bi da pokažu vjernost u obavljanju dužnosti tamo gdje ih je Gospod postavio. SZC 395.2

Savršenstvo Božjih djela može se vidjeti u najmanjem insektu kao i kod kralja ptica. Duša malog djeteta, koje vjeruje u Boga, dragocjena je pred Bogom kao i anđeli koji okružuju njegov prijesto. »Budite vi dakle savršeni, kao što je savršen Otac vaš nebeski.« Matej 5, 48. Kao što je Bog savršen u svojoj sferi, tako i čovjek treba da bude savršen u svojoj. Sto god činimo treba da činimo brzo i temeljito. Vjernost i poštenje u malim stvarima, obavljanje malih dužnosti i malih djela dobročinstva, donijet će nam radost i veselje na našem životnom putu; i kad naš rad ovdje na zemlji bude završen, svaka dužnost koju smo vjerno ispunili čuvat će se kao dragocjeni biser pred Bogom. SZC 395.3