Svjedočanstva Za Crkvu Vol.1

POGLAVLJE 100—U ZBRCI NEVJERSTVA

(1881, Test. IV. 583—586.)

Nema opravdanja za sumnju i nevjerstvo. Bog se dovoljno pobrinuo da svi ljudi mogu da vjeruju ako žele da se odluče na osnovu dokaza. Ali ako čekaju da sve što izgleda kao smetnja vjeri bude otklonjeno prije nego što uzvjeruju, onda ne će nikada biti utvrđeni, utemeljeni i ukorijenjeni u istini. Bog ne će nikada otkloniti sve teškoće koje se pojavljuju na našem putu. Oni koji žele da sumnjaju moći će uvijek da nađu mnogo prilika za to. Ali oni koji žele da vjeruju naći će mnogo dokaza na kojima mogu temeljiti svoju vjeru. SZC 390.1

Slučaj nekih je neobjašnjiv, čak i njima samima nije jasan. Mnogi su kao lađa bez sidra, koju vjetar tjera kroz maglu neizvjesnosti. Sotona brzo preuzima vlast nad kormilom i vodi njihovu lađu kuda mu se sviđa. Oni su tada potčinjeni njegovoj volji. Da nisu slušali sotonu, ne bi bili zavedeni njegovim obmanama; da su se držali Gospoda, ne bi bili zbunjeni i smeteni. SZC 390.2

Bog i njegovi anđeli sa velikim interesovanjem posmatraju razvijanje karaktera i procjenjuju moralnu vrijednost svakog čovjeka. Oni koji se odupiru sotoninim lukavstvima izaći će iz probe kao zlato okušano u vatri. No oni koji se daju nositi valom iskušenja misle, kao Eva, da su postali neobično mudri, da su se oslobodili svog neznanja i naivnosti; ali kao i ona, oni će se žalosno prevariti. Oni su lovili sjenku, zamjenjujući nebesku mudrost za slabo ljudsko rasuđivanje. Malo znanja ih je učinilo oholim. Ali dublje poznavanje sebe samih i Boga opet bi ih učinilo zdravim i razumnim ljudima, te bi ih dovelo da se opredijele na stranu istine, anđela i Boga. SZC 390.3

Božja riječ će suditi svakome od nas na veliki dan suda. Mladi ljudi govore o nauci i smatraju se mudrijima od samog Svetog pisma; oni nastoje da svojim ograničenim razumom objasne putove i djela Božja; ali oni idu ususret sigurnom neuspjehu. Prava nauka i inspiracija su u savršenome skladu. Lažna nauka ne priznaje Boga. To je naduto neznanje. Njena prevarljiva moć je zarobila i podjarmila veliki broj njih, i oni su radije izabrali mrak nego vidjelo. Oni su stali na stranu nevjerstva, kao da je vrlina i odlika velikog duha da čovjek sumnja, dok je znak neznanja i skučenosti da čovjek priznaje Boga u njegovim djelima. Oni ne bi mogli dokučiti tajne Božje providnosti, pa da upotrebe i sve svoje sposobnosti za vrijeme cijelog svog života. I budući da ograničeni duh ne može objasniti Božja djela, sotona upotrebljava svoje obmane da bi ljude privukao u mrežu nevjerstva. Kad bi oni koji sumnjaju pristali da se približe Bogu, on bi im jasno otkrio svoje namjere. SZC 390.4

Duhovne stvari treba duhovno razgledati. Tjelesni um ne može razumjeti ove tajne. Ako oni koji sumnjaju nastavljaju da se povode za velikom varalicom, utisci i osvjedočenja Božjeg Duha će sve više i više slabiti, sotonina potsticanja će biti sve češća, dok čovjekov um ne bude potpuno potčinjen njegovoj vlasti. Tada će Božja mudrost ovim zalutalim dušama izgledati kao ludost, a ono što Bog smatra ludošću, njima će izgledati kao najveća mudrost. SZC 391.1

Jedno od velikih zala koje je pratilo naučni rad, naučna istraživanja, jest da oni koji se bave ovim istraživanjima često gube iz vida božanski karakter čiste i prave vjere. Filozofi ovoga svijeta pokušali su da objasne naučnim metodama utjecaj Božjeg Duha na ljudska srca. Najmanji korak u tom pravcu vodit će dušu u zbrku nevjerstva. Religija Biblije je tajna po-božnosti; nijedan ljudski duh ne može je potpuno razumjeti, a nepreporođenom srcu je ona potpuno neshvatljiva. SZC 391.2

Božji Sin je uporedio rad Svetoga Duha sa vjetrom koji »duše gdje hoće, i glas njegov čuješ, a ne znaš otkuda dolazi i kuda ide«. Ivan 3, 8. Na drugom mjestu čitamo: »Hvalim te, Oče, Gospode neba i zemlje, što si ovo sakrio od premudrih i razumnih, a kazao si prostima.« Matej 11, 25. SZC 391.3

Spasitelj se radovao što je plan spasenja takav da oni koji se smatraju mudrima, koji se ponose naukom lažne filozofije, ne mogu vidjeti ljepotu, silu i tajnu evanđelja. Ali svima koji su ponizna srca, koji žele da upoznaju volju svog nebeskog Oca da bi je tvorili, njima će Božja riječ biti sila na spasenje. SZC 391.4