Svjedočanstva Za Crkvu Vol.1

236/303

POGLAVLJE 84—KAKO BOG CISTI SVOJ NAROD?

(1876, Test, IV. 84—94.)

Naš slučaj se nalazi pred nebeskim sudom. Tamo su izvještaji o našem svakodnevnom životu. Svatko će biti nagrađen po svojim djelima. U staro vrijeme Bog nije primao žrtve paljenice i druge žrtve osim ako su bile prinijete u pravom duhu. Samuel je kazao: »Zar su mile Gospodu žrtve paljenice i prinosi kao kad se sluša glas njegov? gle, poslušnost je bolja od žrtve i pokornost je bolja od preteline ovnujske.« 1. Sam. 15, 22 Sav zemaljski novac ne može nam osigurati božanske blagoslove niti jednu jedinu pobjedu. SZC 318.1

Mnogi su voljni da sve žrtvuju osim onoga što bi trebalo učiniti, a to je da sebe predaju, da se potčine Božjoj volji. Isus je kazao svojim učenicima: »Ako se ne povratite i ne budete kao djeca, ne ćete ući u carstvo nebesko.« Matej 18, 3. Ovdje nam je data pouka o poniznosti. Svi moramo da budemo ponizni kao djeca da bismo naslijedili carstvo nebesko. SZC 318.2

Naš nebeski Otac poznaje srca ljudi, on poznaje njihov karakter bolje nego što ga oni sami poznaju. On zna da neki imaju talante koji bi mogli da posluže na slavu Bogu i za napredak njegovog djela ako bi se dobro upotrebili. On stavlja takve osobe na probu i u svojoj providnosti dovodi ih u razne položaje i okolnosti da bi im pružio priliku da otkriju šta je u njihovom srcu, da se pokažu slabe tačke njihovog karaktera koje ni sami nisu poznavali. On im na taj način daje mogućnost da isprave te slabosti, da izglačaju grube uglove svog temperamenta, da se pripreme za njegovu službu da bi, kad ih bude pozvao na rad, bili spremni, i da bi anđeli mogli surađivati s njima u radu koji treba da se obavi ovdje na zemlji. SZC 318.3

Ljudima koje Bog bira da zauzimaju povjerljive položaje, on u svojoj milosti otkriva njihove mane da bi mogli kritički ispitati svoja srca i vidjeti šta u njima ne valja. Na ovaj način mogu promijeniti svoje raspoloženje i oplemeniti svoje pona- šanje. U svojoj providnosti Bog stavlja ljude tamo gdje može okušati njihovu moralnu snagu i otkriti pobude njihovog rada, da bi oni mogli usavršiti što je u njima dobro i odbaciti što je zlo. Bog želi da se njegove sluge upoznaju sa moralnom mašinerijom svog vlastitog srca, to jest sa svime što se zbiva u njihovoj unutrašnjosti. Da bi im to omogućio, on često dopušta da vatra nevolje dođe na njih da bi se očistili. »Ali tko će podnijeti dan dolaska njegova? i tko će se održati kad se pokaže? jer je on kao oganj livčev i kao milo bjeljarsko. I sješće kao onaj koji lije i čisti srebro, i očistit će sinove Levijeve, i pretopit će ih kao zlato i srebro, i oni će prinositi Gospodu prinose u pravdi.« Malahija 3, 2. 3. SZC 318.4

Čišćenje Božjeg naroda ne može da se izvrši bez stradanja. Bog dopušta vatri nevolje da spali trosku, da odvoji bezvrijedno od vrijednoga, da bi zasjao čisti metal. On nas stavlja iz jedne vatre u drugu da bi okušao našu pravu vrijednost. Ako ne možemo podnijeti ove probe, šta ćemo raditi u vrijeme velike nevolje? Ako uspjeh ili nevolja otkriju dvoličnost, oholost ili sebičnost naših srca, šta ćemo činiti kad Bog bude ognjem okušao svako ljudsko djelo i otkrio tajne pomisli srca? SZC 319.1

Prava vrlina ne uzmiče pred probom; ako ne volimo da nas Gospod okuša, onda je to znak da je naše stanje zaista ozbiljno. Bog je onaj koji čisti duše; u vrućini peći troska se odvaja od pravog srebra i zlata kršćanskog karaktera. On zna šta je potrebno da bi očistio dragocjeni metal da bi on otsjajivao sjaj njegove božanske ljubavi. SZC 319.2