Svjedočanstva Za Crkvu Vol.1

POGLAVLJE 79—ODGOVORNOST ČLANOVA CRKVE

(1876, Test. IV. 16—20.)

Draga braćo, kao što razni udovi ljudskog tijela sjedinjeni sačinjavaju tijelo i svaki ud izvršava svoju funkciju po nalogu mozga koji upravlja cijelim tijelom, tako i članovi Kristove crkve treba da su sjedinjeni u dobro organizovano tijelo i potčinjeni posvećenom razumu cjeline. SZC 295.4

Napredak crkve je u zakašnjenju zbog postupanja njenih članova. Iako je vrlo važno i potrebno da se čovjek sjedini sa crkvom, taj čin nikoga ne čini kršćaninom niti mu osigurava spasenje. Ne možemo steći pravo na nebo time što su naša imena zapisana u crkvenoj knjizi, ako su naša srca daleko od Krista. Mi treba da smo njegovi vjerni pretstavnici na zemlji i da radimo u skladu sa njime. »Ljubazni, sad smo djeca Božja.« 1. Ivanova 3, 2. Treba da se uvijek sjećamo ove svete rodbinske veze i da ne činimo ništa čime bismo osramotili djelo našeg Oca. SZC 296.1

Naše zvanje je veoma visoko. Kao adventisti koji svetkujemo subotu, mi kažemo da držimo Božje zapovijesti i da čekamo dolazak našeg Otkupitelja. Malome broju Božjeg vjernog naroda povjerena je svečana vijest opomene. Svojim riječima i djelima treba da pokažemo da razumijemo veliku odgovornost koja nam je povjerena. Naša svjetlost treba da svijetli tako jasno da drugi mogu vidjeti da mi slavimo Oca u našem svakodnevnom životu; da smo u vezi sa nebom i sunasljednici Kristovi; i kad se on bude pojavio u sili i velikoj slavi, bit ćemo kao On. SZC 296.2

Svatko od nas trebalo bi da osjeća ličnu odgovornost kao član vidljive crkve i radnik u vinogradu Gospodnjem. Ne treba da čekamo da nam naša braća, koja su slaba kao i mi, stalno pomažu, jer naš Spasitelj poziva nas da se sjedinimo s njime, da svoju slabost sjedinimo s njegovom snagom, svoje neznanje s njegovom mudrošću, svoju nedostojnost s njegovim zaslugama. Nitko od nas ne može da bude neutralan, jer je naš utjecaj u prilog Krista ili protiv njega. Mi smo oruđa Spasiteljeva ili neprijateljeva. Mi skupljamo s Kristom ili rasipamo. Pravo obraćenje znači temeljita promjena. Sam pravac misli i naklonosti srca treba da su promijenjeni, i tada je život obnovljen u Kristu. SZC 296.3