Svjedočanstva Za Crkvu Vol.1

Priča o talantima

Svaki čovjek je Božji pristav. Svakom je gospodar povjerio svoje blago, ali čovjek tvrdi da je to blago njegovo vlasništvo. Krist kaže: »Trgujte dok se ja vratim.« Luka 19, 13. Doći će vrijeme kad će Krist tražiti svoje sa kamatama. Tada će kazati svakom od svojih upravitelja: »Daj račun kako si kuću kućio.« Luka 16, 2. Oni koji su sakrili novac gospodarev u ubrus i zakopali ga u zemlju umjesto da ga daju mjenjačima; oni koji su rasuli ono što im je bilo povjereno, potrošivši svoja sredstva na nepotrebne stvari, umjesto da novac predaju trgovcima, to jest da ga ulože u Božje djelo, ne će biti pohvaljeni, već naprotiv, bit će strogo osuđeni. Rđavi sluga iz priče vratio je talanat koji mu je gospodar povjerio rekavši: »Gospodaru, znao sam da si ti tvrd čovjek: žnješ gdje nijesi sijao, i kupiš gdje nijesi vijao. Pa se pobojah i otidoh te sakrih talanat tvoj u zemlju; i evo ti tvoje.« Mat. 25, 24. 25. Na to mu je gospodar odgovorio: »Zli i ljenivi slugo! znao si da ja žnjem gdje nijesam sijao, i kupim gdje nijesam vijao: trebalo je dakle moje srebro da daš trgovcima; i ja došavši uzeo bih svoje s dobitkom.« Mat. 25, 26. 27. SZC 253.2

Ovaj nekorisni sluga znao je šta gospodar od njega traži, ali je čvrsto odlučio da osujeti gospodarev plan, optužujući ga da je nepravedan što traži od njega talante zajedno sa dobitkom. Tako se žale i gunđaju mnogi bogati koji kažu da vjeruju u istinu. Kao nevjerni sluga, oni se boje da bi se dobitak od kapitala, koji im je Bog pozajmio, mogao od njih potražiti za širenje evanđelja. Zato taj dobitak učine nepokretnim uloživši ga u zemaljske poslove i zakopavši ga u svijet, tvrdeći da nemaju ništa ili skoro ništa da daju za Božje djelo. Zakopali su taj talanat, bojeći se da bi Bog mogao tražiti dio od toga. Kada, na zahtjev Gospodnji, donose ono što im je bilo povjereno, nezahvalno se izgovaraju što nisu dali novac trgovcima, to jest što ga nisu uložili u Božje djelo. SZC 254.1

Onaj koji krade od Gospodnjeg blaga gubi ne samo talanat koji mu je Bog povjerio već i vječni život. O njemu kaže Božja riječ: SZC 254.2

»I nevaljalog slugu bacite u tamu najkrajnju.« Matej 25, 30. Vjerni sluga koji je svoj novac uložio u Božje djelo da bi spasio duše, upotrebljava svoja sredstva na slavu Bogu, i gospodar će ga pohvaliti: »Dobro, slugo dobri i vjerni! u malom bio si mi vjeran, nad mnogim ću te postaviti; uđi u radost gospodara svojega.« Matej 25, 21. Šta će biti ta radost? Ta radost će se sastojati u tome što će vidjeti duše spašene u carstvu slave. »Koji mjesto određene sebi radosti pretrpje križ, ne mareći za sramotu, i sjede s desne strane prijestola Božjega.« Jevr. 12, 2. SZC 254.3

Ova misao da smo Božji pristavi trebalo bi da naiđe na praktični odziv u Božjem narodu. Priča o talantima, pravilno shvaćena, protjerat će lakomstvo koje Bog naziva idolopoklonstvom. Vršenje djela dobročinstva dat će duhovni život hiljadama tobožnjih vjernika koji se sada žale na svoju tamu. Umjesto da budu sebični obožavatelji mamona, postat će revni i vjerni suradnici Kristovi u spasavanju grešnika. SZC 254.4