Svjedočanstva Za Crkvu Vol.1

POGLAVLJE 69—VJERNI PRISTAVI

(1875, Test. III. 381—390.)

Zadatak je crkve da spasi grešnike koji ginu. Njena je dužnost da otkrije ljudima ljubav Božju i da ih privede Kristu kroz moć te ljubavi. Sadašnja istina treba da se odnese u najmračnije kutove svijeta, a taj rad treba da otpočne kod kuće. Kristovi sljedbenici ne bi trebalo da žive sebičnim životom; već, prožeti Kristovim Duhom, oni treba da rade u skladu s njime. SZC 249.1

Postoje uzroci sadašnjoj hladnoći i nevjerstvu. Ljubav prema svijetu i brige života odvajaju dušu od Boga. Živa voda mora da bude u nama, i da teče iz nas i uvire u vječni život. Kroz nas mora da dođe do izražaja ono što Bog čini u nama. Ako kršćanin želi da se raduje u svjetlosti života, on mora da pojača svoje napore da druge dovede do poznanja istine. Njegov život mora da se ističe trudom i žrtvama za druge. Tada se ne će žaliti da je njegov život bez radosti. SZC 249.2

Anđeli uvijek rade za sreću drugih. To je njihova radost. Ono što bi sebično ljudsko srce smatralo ponižavajućom službom — pomaganje bijednima koji su u svakom pogledu pali niže od ostalih, to je posao čistih i bezgrešnih anđela koji nastavaju nebeske dvorove. Duh odricanja i službe, što je obilježje Kristovog života, vlada i na nebu i izvor je nebeske radosti. SZC 249.3

Oni koji ne osjećaju naročitu radost da čine drugima dobro i da se žrtvuju ako je potrebno da bi im pomogli, nemaju Kristovog Duha. Takvi nemaju vezu sa anđelima i ne mogu uživati nebeske blagoslove. Krist je rekao: »Tako će biti veća radost na nebu za jednoga grešnika koji se kaje, nego li za devedeset i devet pravednika kojima ne treba pokajanje.« Luka 15, 7. Ako se anđeli raduju kad vide grešnike koji se kaju, kako da se ne raduju ljudi spašeni Kristovom krvlju kad vide da se kroz njihov trud drugi obraćaju Kristu? Radeći u skladu s Kristom i svetim anđelima, iskusit ćemo radost koja se ne može poznati na drugi način. SZC 249.4

Ako smo razumjeli Kristovu žrtvu na križu, razumjet ćemo i svetu dužnost koja nam nalaže da se odrečemo sebe, da drugima objavimo svjetlost i da žrtvujemo dio svojih sredstava. Ako smo u vezi s nebom, onda ćemo surađivati s anđelima na zajedničkom djelu. Svjetski ljudi teže da izvuku što najviše mogu od propadljivih stvari ovog života. Ljubav prema novcu je njihov pokretač. Ali najčišća radost ne nalazi se u bogatstvu niti u nezaSitom lakomstvu, već tamo gdje vlada zadovoljstvo i ljubav koja nas nagoni na odricanje. Mnogi provode svoj život u taštom zadovoljavanju svojih prohtjeva, ali njihova su srca ispu-njena tugom. Oni su žrtve sebičnosti i nezadovoljni su u svojim uzaludnim naporima da zadovolje svoje želje. Na njihovim licima se može čitati da su nesretni; iza njih je pustoš jer ne rađaju dobra djela. SZC 250.1

Ako Kristova ljubav ispunjava naša srca i upravlja našim životom, lakomstvo, sebičnost i želja za ugodnošću će biti pobijeđeni, i naša će radost biti da činimo Kristovu volju, čijim se slugama smatramo. Naša će sreća tada biti u srazmjeri sa našim nesebičnim djelima koja izviru iz Kristove ljubavi. SZC 250.2

Božanska mudrost je uspostavila, u planu spasenja, zakon akcije i reakcije. Po tom zakonu je djelo dobročinstva u svim svojim granama izvor dvostrukog blagoslova. Onaj koji daje nevoljnima njima je na blagoslov, ali on sam je još više blagosloven. Bog bi mogao spasiti grešnike bez čovjekove pomoći, ali on je znao da čovjek ne bi mogao biti sretan ako ne bi učestvovao u velikom djelu koje ga potstiče da gaji odricanje i dobročinstvo. SZC 250.3

Da čovjek ne bi izgubio blagoslovene plodove dobročinstva, naš Spasitelj je stvorio plan koji se sastoji u tome da čovjeka uvrsti u red svojih suradnika. Nizom okolnosti koje traže da pokažemo duh dobročinstva, Isus pruža čovjeku mogućnost da gaji dobročinstvo pomažući siromašnima i starajući se da unaprijedi njegovo djelo. Oni koji su u nevolji i oskudici pozivaju nas da upotrebimo svoje talente, to jest svoja sredstva i svoj utjecaj, da bismo im govorili o istini koja im Je najpotrebnija. Kad se svojim radom i svojim dobročinstvima odazovemo tom pozivu, postajemo slični onome koji je nas radi osiromašio. Dajući, postajemo blagoslov drugima, i tako stičemo sebi pravo bogatstvo. SZC 250.4