Svjedočanstva Za Crkvu Vol.1

171/303

POGLAVLJE 66—NE PREZIRTE KARANJE

(1873, Test. III. 358—362.)

Apostol Pavao jasno kaže da su iskustva Izraela u toku putovanja po pustinji zabilježena za nauku nama, »na koje posljedak svijeta dođe«. 1. Kor. 10, 11. Mi ne mislimo da su opasnosti koje nama prijete manje od onih koje su prijetile Izraelcima; naprotiv, one su veće. Pojavit će se iskušenja koja će nas voditi da zavidimo i gunđamo; bit će i otvorenih pobuna, kao što su bile one u nekadašnjem Izraelu. Uvijek će postojati sklonost da se netko pobuni protiv onih koji otkrivaju grijehe i prijestupe u Božjem narodu. Ali zar treba da umuknu oni koji karaju narod zbog njegovih prijestupa? Kad bi to bio slučaj, onda naš položaj ne bi bio bolji od položaja raznih zajednica koje se boje dirnuti prstom u zablude i grijehe raširene među vjernima. SZC 236.1

Oni koje je Bog izabrao da budu propovjednici pravde imaju svečanu odgovornost da ukoravaju grijehe Božjeg naroda. Pavao je preporučio Titu: »Ovo govori i svjetuj, i karaj sa svakom zapoviješću da te nitko ne prezre.« Titu 2, 15. Uvijek ima ljudi koji preziru one koji se usuđuju da karaju grijeh, ali ima slučajeva kad grijeh mora biti pokaran. Pavao savjetuje Tita da neke strogo ukori da bi bili zdravi u vjeri. Ljudi i žene, koji su po svom temperamentu veoma različiti, skupljaju se i sačinjavaju crkvu; oni donose sa sobom svoje osobite crte karaktera i mane. Ako se ove mane ukorijene i još razviju, potrebno će biti da one budu žigosane. Ako oni koji se nalaze na odgovornim položajima nikada nikoga ne ukoravaju, u crkvi će uskoro nastati teško stanje koje će biti na sramotu Bogu. Ali kako treba ukoravati? Apostol odgovara: »Sa svakim strpljenjem i učenjem.« 2. Tim. 4, 2. One koje je potrebno ukoriti treba potsjetiti na načela, i nikada ne treba ravnodušno prelaziti preko grijeha Božjeg naroda. SZC 236.2

Uvijek će biti ljudi i žena koji će prezirati ukor i čija će se osjećanja buniti protiv njega, Čovjeku ne godi da mu se kažu njegove pogreške. Gotovo u svakom slučaju gdje je potreban ukor, bit će takvih koji ne mogu uvidjeti da je Duh Sveti bio ožalošćen i da je Božjem djelu bila nanijeta sramota. Takvi će sažaljevati one koji zaslužuju ukor, jer su lična osje- ćanja bila povrijeđena. Ovo neposvećeno saučešće čini onoga koji takvo saučešće pokazuje prema prijestupniku dionikom njegovih prijestupa. U devet slučajeva od deset, ako bi ukoreni bio ostavljen da osjeća svoju krivicu, on bi je uvidio i mogao bi da se popravi. Ali umiješali su se ljudi neposvećenog karaktera; oni su krivo protumačili namjere onoga koji je pri-jestupnika ukorio i samu prirodu ukora; ukazujući sažaljenje prema prestupniku, oni ga navode da vjeruju da je prema njemu postupljeno nepravedno i njegova osjećanja se bune protiv onoga koji je samo vršio svoju dužnost. Oni koji vjerno obavljaju svoju neugodnu dužnost, koja se sastoji u tome da ukoravaju prijestupe Božjeg naroda jer smatraju da su dužni to učiniti, primit će blagoslov od Gospoda. Bog traži od svojih slugu da uvijek budu revni u ispunjavanju njegove volje. Apostol piše Timoteju napominjući mu njegovu dužnost: »Propovijedaj riječ, nastoj u dobro vrijeme i u nevrijeme, pokaraj, zaprijeti, umoli sa svakim snošenjem i učenjem.« 2. Tim. 4, 2. SZC 236.3

Jevreji nisu bili voljni da se pokore naredbama Gospodnjim i da poštuju njegove zabrane. Oni su željeli da idu svojim putem, da idu tamo gdje ih vodi njihova volja i da se pokoravaju samo svome ličnom sudu. Kada bi bili ostavljeni da žive kako im se sviđa, onda ne bi nikada gunđali na Mojsija; ali oni su teško podnosili ograničavanje. SZC 237.1