Svjedočanstva Za Crkvu Vol.1

164/303

POGLAVLJE 63—LAODIKEJSKA CRKVA

(1873, Test. III. 252—258.)

Poruka Laodikeji je teška optužba protiv Božjeg naroda u ovo vrijeme. SZC 224.4

»I anđelu Laodikejske crkve napiši: tako govori Amen, Svjedok vjerni i istiniti, Početak stvorenja Božjega: znam tvoja djela da nisi ni studen ni vruć. O, da si studen ili vruć! Tako, budući mlak, i nijesi ni studen ni vruć, izbljuvat ću te iz usta svojih. Jer govoriš: bogat sam, i obogatio sam se, i ništa ne potrebujem; a ne znaš da si ti nesretan, i nevoljan, i siromah, i slijep, i go.« Otkr. 3, 14—17. SZC 224.5

Gospod nam ovdje pokazuje da poruka koju njegove sluge treba da objave narodu nije poruka mira i sigurnosti. To nije samo neka teorija, već je to u svakom pogledu praktična vijest. U poruci Laodikeji Božji narod je prikazan kao onaj koji se nalazi u stanju lažne sigurnosti. Laodikejci se osjećaju zadovoljni i vjeruju da su dostigli viši duhovni stepen. »Jer govoriš: bogat sam, i obogatio sam se, i ništa ne potrebujem; a ne znaš da si ti nesretan, i nevoljan, i siromah, i slijep, i go.« SZC 225.1

Kakve li strašne obmane kad netko vjeruje da je ispravan a nalazi se na krivom putu! Poruka vjernog Svjedoka nalazi Božji narod u žalosnoj obmani, ali koji nije svijestan svoga stanja. Narod ne zna da je njegovo stanje pred Bogom tako bijedno. Dok oni kojima je poruka upućena laskaju sebi da su postigli viši duhovni stepen, vjerni Svjedok narušava ovu nji-hovu sigurnost otkrivajući im njihovo pravo stanje, njihovu duhovnu sljepoću, siromaštvo i nevolju. Ovo svjedočanstvo, tako odlučno i oštro, ne može da bude lažno, jer je to izjava vjernog Svjedoka. SZC 225.2

Onima koji misle da su postigli savršenstvo, koji se smatraju bogatima u duhovnom saznanju, teško je da prihvate poruku koja otkriva njihovu zabludu i pokazuje im njihovo duhovno siromaštvo. Neposvećeno srce »je prijevarno više svega i opako«. Jeremija 17, 9. Pokazano mi je da mnogi sebi laskaju da su dobri kršćani, iako nemaju ni zračka svjetlosti koja dolazi od Krista. Oni nemaju ličnog iskustva u duhovnom životu. Oni treba da se duboko ponize pred Bogom prije nego što osjete hitnu potrebu za usrdnim i istrajnim naporom koji će im omogućiti da izmole od Boga dragocjene milosti Duha. Bog vodi svoj narod korak po korak. Kršćanski život je stalna borba i stalno napredovanje. Nijedan trenutak ne možemo da se uda-ljimo sa bojnog polja. Samo istrajnim naporom možemo izvojevati pobjedu nad sotoninim iskušenjima. Kao narod mi možemo da pobijedimo kroz svjetlost i silu istine. Mi smo utvrđeni u svom položaju mnoštvom jasnih biblijskih svjedočanstava. Ali nama mnogo nedostaje biblijska poniznost, strpljenje, vjera, ljubav, samoodricanje, straženje u molitvi i duh žrtve. Mi treba da gajimo biblijsko posvećenje. Grijeh preovlađuje među Božjim narodom. Jasna poruka ukora upućena Laodikej- cima ne prima se kao što bi trebalo. Mnogi gaje sumnju i omiljene grijehe, a u isto vrijeme se nalaze u tako velikoj obmani da misle i govore kao da im ništa ne treba. Oni misle da se svjedočanstvo ukora ne odnosi na njih. Takvima je najviše potrebna milost Božja i duhovno rasvjetljenje da bi mogli uvidjeti svoje nedostatke. Njima nedostaje gotovo svaka vrlina koja je potrebna pravom kršćanskom karakteru. Njima nedostaje praktično poznanje biblijske istine, poznanje koje vodi poniznosti i potčinjavanju njihove volje Kristovoj volji. Oni ne ispunjavaju sve Božje zahtjeve. SZC 225.3

Nije dovoljno da samo priznajemo istinu. Dužnost je svih Kristovih vojnika da uđu u rat protiv neprijatelja duša, da osude zlo i da podupru pravdu. Ali poruka vjernog Svjedoka pokazuje da Božji narod živi u strašnoj obmani, zato je potrebno da nas opomene i probudi iz našeg duhovnog mrtvila, i potstakne na odlučnu akciju. SZC 226.1

U mojoj posljednjoj viziji bilo mi je pokazano da čak i ova odlučna poruka vjernog Svjedoka nije izvršila Božju namjeru. Narod drijema u svojim grijesima. On i dalje sebe smatra bogatim i kaže da mu ništa ne treba. Mnogi pitaju: »Čemu svi ovi ukori? Zašto nas Svjedočanstva stalno optužuju zbog otpada i teških grijeha? Mi ljubimo istinu; mi napredujemo; nama nisu potrebne opomene i ukori.« Ali neka oni koji gunđaju ispitaju svoja srca i uporede svoj život sa praktičnim učenjem Biblije, neka ponize svoje duše pred Bogom, neka dopuste da Božja milost rasprši njihovu tamu, tada će otpasti krljušt sa njihovih očiju i uvidjet će svoje pravo duhovno siromaštvo i bijedu. Tada će uvidjeti potrebu da kupe zlato, koje je čista vjera i ljubav; bijele haljine, koje pretstavljaju karakter bez mane, očišćen krvlju dragog Otkupitelja; mast očnu, koja znači milost Božju koja će im omogućiti da jasno opažaju duhovne stvari i da otkriju grijeh. Ovo bogatstvo je dragocjenije od zlata ofirskoga. SZC 226.2