Svjedočanstva Za Crkvu Vol.1

162/303

POGLAVLJE 61—ZAUZIMANJE OKO ONIH KOJI GRIJEŠE

(1872, Test. III. 186—188.)

Krist se izjednačuje sa svojim narodom. On kaže: »Jer ogladnjeh, i daste mi da jedem; ožednjeh, i napojiste me; gost bijah, i primiste me; go bijah, i odjenuste me; bolestan bijah, i obiđoste me; u tamnici bijah, i dođoste k meni.« Matej 25, 35. 36. Kristove sluge trebalo bi da imaju srce puno nježnosti i iskrene ljubavi prema Kristovim sljedbenicima. Trebalo bi da pokažu isto interesovanje koje je Isus pokazao prema izgubljenoj ovci; trebalo bi da slijede njegov primjer i da pokažu isto saučešće i dobrotu, istu nježnost i ljubav koje je on pokazao prema nama. SZC 221.4

Velike duševne sile su vjera, nada i ljubav. Ako ove sile nisu kod jednog propovjednika aktivne, ma kako on bio ozbiljan i revan, Bog ne će primiti njegov rad niti će taj rad biti crkvi od koristi. Kristov propovjednik, kojemu je dužnost da narodu objavi svečanu vijest od Boga, treba uvijek da čini što je pravo, da ljubi milost i da hodi smjerno pred Bogom svojim. Kad je u srcu propovjednika Kristov Duh, on će upotrebiti sve duševne sile da pase i štiti ovce Gospodnje paše kao što to čini pravi i istiniti pastir. Ljubav je zlatan lanac koji sjedinjuje srca vjernih. To je dragovoljna veza prijateljstva, nježnosti i vjerne postojanosti, veza koja spaja dušu sa Bogom. SZC 222.1

Među braćom se opaža nedostatak ljubavi, saučešća i nježnosti. Kristovi propovjednici su odviše hladni i kruti. Njihova srca ne gore nježnim saučešćem i iskrenom ljubavi. Najčišće i najuzvišenije posvećenje Bogu dolazi do izražaja u iskrenoj želji i iskrenom naporu da duše dovedemo Kristu. Glavni uzrok što propovjednici koji propovijedaju sadašnju istinu nemaju uspjeha leži u tome što im veoma nedostaje vjera, nada i ljubav. Svi moramo da podnosimo borbe i nevolje, odricanja i iskušenja. Trpjet ćemo i plakati zbog naših grijeha. Imat ćemo stalne borbe i osjećat ćemo grižnju savjesti i stid zbog naših nedostataka. SZC 222.2

Neka propovjednici Kristovog križa ne zaborave ova iskustva, već neka imaju uvijek na umu da su i oni samo ljudi, skloni da pogriješe i da imaju iste slabosti kao i njihova braća. Ako žele da im pomognu, treba da su istrajni u svojim naporima da im učine dobro i da njihova srca budu ispunjena saučešćem i ljubavlju. Oni treba da govore njihovim srcima i da im pomognu tamo gdje su slabi i gdje im je pomoć najpotrebnija. Oni koji se trude u riječi i nauci trebalo bi da pobijede tvrdoću svog srca, svoju oholost i nevjerstvo, samo tada će moći da pomognu svojoj braći da izvojuju iste pobjede. SZC 222.3

Krist je učinio sve za nas jer sami nismo mogli sebi pomoći. Sputani lancima tame, grijeha i očajanja, mi nismo mogli ništa učiniti za sebe. Samo kroz vjeru, nadu i ljubav možemo se sve više i više približavati idealu potpunog posvećenja. Našoj braći je potrebna ista pomoć koja je nama potrebna. Nemojmo ih mučiti nepotrebnim ukorima, već neka nas Kristova ljubav nagoni da budemo puni saučešća i nježnosti, da možemo plakati nad zalutalima i onima koji su se udaljili od Boga. Duša ima beskrajnu cijenu. Vrijednost duše možemo razumjeti jedino kad imamo na umu cijenu po koju je ona otkupljena. Golgota! Golgota! Golgota će nam objasniti pravu vrijednost duše. SZC 222.4

Blage mjere, nježni odgovori i ljubazne riječi su sredstva koja će prije popraviti jednu dušu i spasiti je negoli strogost i tvrdoća. Ako pokažete mali nedostatak neljubaznosti, možete da izgubite utjecaj na nečije srce, dok će pomirljiv duh srce zadobiti, i tada ćete ga moći utvrditi na pravom putu. Vas treba da prožima duh praštanja, i da imate povjerenje u svaku dobru namjeru i djelo onih koji vas okružuju. Testimonies, sv. IV, str. 65, god. 1876. SZC 223.1