Svjedočanstva Za Crkvu Vol.1

POGLAVLJE 43—PRAVO OBRAĆENJE

(1869, Test. II. 294—296.)

Obraćenje je djelo koje mnogi ne cijene. Nije neznatna stvar obratiti jedan zemaljski, grijehu naklonjen duh i dovesti ga do poznanja neiskazane ljubavi Kristove, do bogatstva njegove milosti i uzvišenosti Boga, tako da duša bude ispunjena božanskom ljubavlju i prožeta nebeskim tajnama. Kad čovjek razumije ove stvari, onda mu se raniji njegov život čini odvratan i mrzak. On mrzi grijeh i, dolazeći skrušena srca pred Boga, prihvata Krista kao život i radost duše. Odriče se ranijih zadovoljstava. Ima nove misli, nova osjećanja, nove interese, novu volju; nove su njegove patnje, želje i ljubav. Napušta tjelesne strasti, želju očiju i ponos života koje je ranije više volio od Krista, i sad Krist postaje ures njegova života i kruna njegove radosti. Nebo koje za nj nije imalo nikakve privlačnosti, pojavljuje se sada u svoj svojoj ljepoti i slavi; on ga smatra za svoj budući dom, gdje će moći vidjeti, ljubiti i slaviti Onoga koji ga je otkupio svojom skupocjenom krvlju. SZC 171.2

Posvećenje koje mu se ranije činilo dosadnim, postaje sada njegova radost. Riječ Božja, koja je ranije bila dosadna i nezanimljiva, postaje sada predmet proučavanja i njegov savjetnik. To je pismo koje mu je sam Bog napisao i koje nosi pečat Vječnoga. To Pismo je pravilo njegovih misli, njegovih riječi i njegovih djela. On drhće pred zapovijestima i prijetnjama koje ono sadrži, ali zato čvrsto prihvaća njegova obećanja i jača svoju dušu prisvajajući ih za sebe. Sada bira društvo pobožnih ljudi, a napušta društvo zlih koje je ranije toliko volio. Sada plače nad grijesima kojima se ranije smijao. Odrekao se sebičnosti i taštine i sad živi Bogu, i bogat je u dobrim djelima. To je posvećenje koje Bog zahtijeva od nas. On ne prima ništa manje. SZC 171.3