Svjedočanstva Za Crkvu Vol.1

POGLAVLJE 42—VARLJIVOST BOGATSTVA

(1869, Test. II. 268—288.)

Draga sestro M., kad mi je Bog pokazao tvoj slučaj, bila sam vraćena mnogo godina unazad, u vrijeme kad si ti počela da vjeruješ u skori Kristov dolazak. Ti si očekivala i ljubila njegov dolazak ... SZC 166.4

Vidjela sam kako se boriš sa siromaštvom da bi održala sebe i svoju djecu. Mnogo puta nisi znala šta da činiš; budućnost ti je izgledala mračna i neizvjesna. U nevolji si se obratila Gospodu, koji te je utješio i pomogao ti, tako da je oko tebe zasijala svjetlost nade. Kako ti je drag bio Gospod u tim trenucima! Kako je slatka bila njegova ljubav koja te je tješila! Osjećala si da imaš veliko blago na nebu. Kad si gledala na nagradu koju će dobiti Božja djeca koja su u nevolji, koliku utjehu si osjećala što možeš da se obratiš Bogu kao svome Ocu!... Skrenuta mi je pažnja na tvoju želju da posjeduješ bogatstvo. Ti si ovako razmišljala: »O kad bih samo bila bogata. Ja ne bih rasipala svoj novac. Ja bih bila primjer onima koji su škrti i nedarežljivi. Pokazala bih im koliki blagoslov leži u dobročinstvu.« Tvoja duša se gnjušala lakomosti kad si vidjela da oni koji posjeduju obilje novca zatvaraju svoje srce pred molbama siromašnih. Ti si rekla: »Bog će ih pohoditi; on će im platiti prema njihovim djelima.« Kad si vidjela bogataše kako se šire u oholosti, kako su njihova srca opasana sebičnošću kao gvozdenim obručem, uvidjela si da su oni siromašniji od tebe, iako si se ti nalazila u bijedi i nevoljama. Kad si vidjela da se ovi srebroljupci ponose zbog toga što novac donosi vlast, ti si ih sažaljevala i ni u kom slučaju nisi željela da se mijenjaš s njima. Ali ipak si željela novac da bi ga mogla upotrebiti tako da bi svojim primjerom pokarala srebroljupce. SZC 166.5