Put Kristu

POGLAVLJE 6—VJERA I PRIHVAĆANJE

Kad Sveti Duh probudi vašu savjest, vidjet ćete nešto od strahote grijeha, njegove sile, njegove krivice i jada, i počet ćete ga se gnušati. Shvatit ćete da vas je grijeh odvojio od Boga, da ste u vlasti sile zla. Što se više budete borili da se oslobodite, to ćete više uviđati svoju bespomoćnost. Vaše su pobude grešne, vaše je srce nečisto. Vidjet ćete da vam je život bio pun sebičnosti i grijeha. Čeznut ćete za oproštenjem, za očišćenjem, za oslobođenjem. Sklad s Bogom, sličnost njemu — što biste mogli učiniti da to postignete? PK 53.1

Vama je potreban mir — nebesko oproštenje i mir i ljubav u srcu. To se ne može kupiti novcem, postići razumom, do toga se ne može doći mudrošću; ne možete se nadati da ćete to ikada osigurati svojim vlastitim naporom. Ali, Bog vam to nudi kao dar, “bez novaca i bez plaće”. (Izaija 55, 1) Sve je to vaše ako samo pružite ruku i uzmete. Gospod kaže: “Ako li su grijesi vaši kao skerlet, kao snijeg postat će bijeli; i ako su kao purpur crveni, postat će kao vuna.” (Izaija 1, 18^*) “I dat ću vam novo srce, i nov ću duh metnuti u vas.” (Ezehijel 36, 26) PK 53.2

Vi ste priznali svoje grijehe i u srcu odlučili da ih odbacite. Donijeli ste odluku da se predate Bogu. Pođite sada k njemu, molite ga da opere vaše grijehe i da vam da novo srce! Vjerujte tada da On to i čini zato što je tako obećao! To je učenje koje je Isus propovijedao dok je bio na Zemlji: mi moramo vjerovati da stvarno primamo dar koji nam je Bog obećao, i tada je on naš. Isus je liječio ljude od njihovih bolesti kad su imali vjere u njegovu moć; pomagao im je u onome što su mogli vidjeti, da bi ih pobudio da mu vjeruju i u onome što nisu mogli vidjeti — vodio ih je da povjeruju u njegovu moć da oprašta grijehe. To je On otvoreno izjavio prilikom liječenja oduzetoga: “Ali da znate da vlast ima Sin čovječji na Zemlji opraštati grijehe (tada reče uzetome): Ustani, uzmi svoj odar i idi doma.” (Matej 9, 6) Evanđelist Ivan kaže također, govoreći o Kristovim čudima: “A ova se napisaše da vjerujete da Isus jest Krist Sin Božji, i da vjerujući imate život u ime njegovo.” (Ivan 20, 31) PK 53.3

Iz jednostavnih biblijskih izvještaja o tome kako je Isus liječio bolesne, mi možemo naučiti nešto o tome kako treba vjerovati u njega za oproštenje grijeha. Razmotrimo izvještaj o uzetome u Betezdi. Jadni je paćenik bio bespomoćan; nije se služio svojim udovima oko trideset osam godina. Ipak mu je Isus naredio: “Ustani, uzmi odar svoj i hodi!” (Ivan 5,8) Bolesnik je mogao reći: “Gospode, ako me iscijeliš, poslušat ću Tvoje riječi!” Ali ne, on je vjerovao Kristovim riječima, vjerovao je da je već izliječen, i odmah je poku- šao da hoda; želio je da hoda i, hodao je! Učinio je po Kristovoj riječi, i Bog mu je dao snagu. Bio je izliječen! PK 54.1

I vi ste kao grešnici u sličnom položaju. Vi ne možete okajati svoje grijehe iz prošlosti, ne možete promijeniti svoje srce, ne možete sebe učiniti svetima. Ali, Bog obećava da će sve to učiniti za vas preko Krista. Vi morate vjerovati u to obećanje! Morate priznati svoje grijehe i sebe predati Bogu. Morate željeti da mu služite. I čim to učinite, Bog će ispuniti riječ koju vam je dao. Ako vjerujete u obećanje — vjerujete da su vam grijesi oprošteni i da ste čisti — Bog čini tako; vi ste izliječeni, isto onako kako je Krist uzetome dao silu da hoda kad je čovjek povjeravao da je izliječen. To je tako čim u to vjerujete! PK 55.1

Ne čekajte da osjetite da ste izliječeni, već recite: “Vjerujem, to je tako, ne zato što ja to osjećam, već zato što je Bog to obećao!” PK 55.2

Isus kaže: “Sve što ištete u svojoj molitvi, vjerujte da ćete primiti; i bit će vam!” (Marko 11, 24) Uz ovo obećanje vezan je i uvjet — da se molimo u skladu s Božjom voljom. Međutim, upravo je Božja volja da nas očisti od grijeha, da nas učini svojom djecom, i da nas osposobi da živimo svetim životom. Tako se mi možemo moliti za te blagoslove, vjerovati da ih primamo i zahvaljivati Bogu što smo ih primili. Naša je prednost da idemo Isusu i da se čistimo, da stojimo pred zakonom bez mane i mrštine. “Nikakva, dakle, sad nema osu- đenja onima koji su u Kristu Isusu i ne hode po tijelu nego po duhu.” (Rimljanima 8, 1) PK 55.3

Niste zato svoji; kupljeni ste skupo. “Znajući da se propadljivim srebrom ili zlatom ne iskupiste. . . nego skupocjenom krvlju Krista, kao bezazlena i prečista Janjeta.” (1. Petrova 18. 19) Ovim jednostavnim djelom vjerovanja Bogu, Sveti Duh je začeo novi život u vašem srcu. Vi ste se kao dijete rodili u Božjoj obitelji, i On vas ljubi kao što ljubi svoga Sina. PK 56.1

Sada, kad ste se predali Isusu, ne povlačite se, ne odlazite od njega, već govorite iz dana u dan: “Ja sam Kristov; ja sam se predao njemu!” Molite ga da vam da svoga Duha i da vas podržava svojom milošću. I kao što ste, dajući sebe Bogu i vjerujući u njega, postali njegovo dijete, tako morate i živjeti u njemu. Apostol kaže: “Kako dakle primiste Krista Isusa Gospoda, onako živite u njemu!” (Kološanima 2, 6) PK 56.2

Izgleda da neki misle da moraju biti stavljeni na probu, da moraju dokazati Gospodu da su se promijenili prije nego što mogu tražiti njegov blagoslov. Ali, Božji blagoslov oni mogu tražiti čak i sada. Njima je potrebna njegova milost, Kristov Duh, da im pomogne u njihovim slabostima, ili se neće moći oduprijeti zlu. Isusu je drago da dođemo k njemu upravo takvi kakvi smo, grešni, bespomoćni, zavisni. Možemo doći sa svim svojim slabostima, svojim ludostima, svojom grešnošću, i pokajnički pasti pred njegove noge! Njemu je na slavu da nas podigne u naručje svoje ljubavi, da zavije naše rane, da nas očisti od svake nečistoće. PK 56.3

I upravo se ovdje tisuće varaju: ne vjeruju da im Isus oprašta osobno, pojedinačno. Oni se ne oslanjaju na Božju riječ. Prednost je svih koji ispunjavaju uvjete da znaju da se oproštenje bez ograničenja odnosi na svaki njihov grijeh. Odbacite sumnju da se Božja obećanja odnose i na vas! Ona su upućena svakom prijestupniku koji se kaje. Krist daje snagu i milost, i anđeli u službi prenose ih svakoj duši koja vjeruje. Nitko nije tako grešan da ne bi u Kristu, koji je umro za njega, mogao naći snagu, čistoću i pravednost. On čeka da mu skine odjeću ukaljanu i oskvrnutu grijehom i da ga odjene u bijelo odijelo pravednosti; On ga poziva da živi a ne da umre. PK 57.1

Bog ne postupa prema nama onako kao što smrtni ljudi postupaju jedan prema drugome. Njegove misli su misli milosrđa, ljubavi i najnježnijeg suosjećanja. On kaže: “Neka bezbožnik ostavi svoj put i nepravednik misli svoje; i neka se vrati ka Gospodu, i smilovat će se na nj, i k Bogu našemu, jer prašta mnogo.” “Kao maglu rastjerao sam tvoje opačine i grijehe tvoje poput oblaka.” (Izaija 55, 7; 44, 22^*) PK 57.2

“Jer mi nije mila smrt onoga koji mre, govori Gospod Gospod; obratite se dakle i budite živi.” (Ezehijel 18, 32) Sotona je spreman da skrene vaš pogled s Božjih blaženih obećanja. On želi da oduzme duši svaku iskru nade i svaku zraku svjetlosti; ali, vi mu ne smijete dopustiti da to čini. Ne slušajte kušača, već kažite: “Isus je umro da bih ja mogao živjeti. On me ljubi i ne želi da propadnem. Imam nebeskog Oca koji suosjeća sa mnom; i iako sam zloupotrijebio njegovu ljubav, iako sam rasuo blagoslove kojima me je obasuo, ustat ću i otići svom Ocu i kazati: ‘Sagriješih Nebu i tebi, i već nisam dostojan nazvati se sin tvoj: primi me kao jednoga od svojih najamnika.’” Priča nam kaže kako će odlutali biti primljen: “A kad je još podaleko bio, ugleda ga otac njegov, i sažali mu se, i potrčavši zagrli ga i cjeliva ga.” (Luka 15, 18-20) PK 57.3

Međutim, čak i ova priča, iako tako nježna i dirljiva, ne uspijeva izraziti beskrajno suosjećanje nebeskog Oca. Gospod objavljuje preko svog proroka: “Ljubim te ljubavlju vječnom, zato ti jednako činim milost.” (Jeremija 31, 3) Dok je grešnik još daleko od Očeve kuće i rasipa svoje imanje u stranoj zemlji, Očevo srce čezne za njim; i svaka probuđena čežnja duše da se vrati Bogu nije ništa drugo nego nježni poziv Božjeg Duha, koji preklinje, usrdno moli, nagovara odlutaloga da se vrati Očevom srcu punom ljubavi. PK 58.1

Znajući za ovako dragocjena biblijska obećanja, možete li još sumnjati? Zar možete vjerovati da bi Gospod nemilosrdno odbio jadnog grešnika koji čezne da mu se vrati, čezne da odbaci svoje grijehe i da pokajnički padne pred njegove noge? Odbacite takve misli. Ništa ne može naškoditi vašoj duši više od gajenja takvih shvaćanja o vašem nebeskom Ocu. On mrzi grijeh, ali ljubi grešnika, i dao je sebe u osobi Krista da svi koji žele mogu biti spašeni i uživati vječno blaženstvo u kraljevstvu slave. Koje bi se snažnije ili nježnije riječi mogle pronaći od onih koje je On izabrao da izrazi svoju ljubav prema nama? On izjavljuje: “Može li žena zaboraviti svoje dojenče, ne imati sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću.” (Izaija 49, 15^*) PK 58.2

Podignite pogled, vi koji sumnjate i dršćete; jer Isus živi da bi posredovao za nas. Zahvalite Bogu što je darovao svog dragog Sina i molite se da njegova smrt za vas ne bude uzaludna. Duh vas poziva danas. Dođite s cijelim svojim srcem Isusu i tražite njegov blagoslov. PK 59.1

Dok čitate obećanja, imajte na umu da su ona izražaj neizrecive ljubavi i milosrđa. Veliko srce beskrajne Ljubavi osjeća prema grešniku bezgranično sažaljenje. “Imamo izbavljenje krvlju njegovom, i oproštenje grijeha.” (Efežanima 1, 7) Da, vjerujte samo da je Bog vaš pomoćnik. On želi da u čovjeku obnovi svoj moralni lik. Kad mu se budete približili s priznanjem i pokajanjem, On će se približiti vama s milošću i oproštenjem. PK 59.2

* * * * *