Poruka Mladim Kršćanima

VJERNOST U SLUŽBI

Oni koji se pokažu nevjerni u malim poslovima bit će nevjerni ako im se povjere i veće odgovornosti. Takvi kradu Boga i ne prilagođavaju se zahtjevima božanskog zakona; ne uviđaju da bi trebalo Bogu posvetiti talente, koji njemu pripadaju. Oni koji za svoje poslodavce ne čine ništa više nego što im je. zapovjeđeno, iako znaju da bi za veći uspjeh u radu trebalo uložiti naročiti trud, neće biti priznati vjernim radnicima. Uvijek ima mnogo nepredviđenog posla, na što mora da računa vjeran radnik. PMK 157.2

Ima gubitaka koji bi se mogli izbjeći nesebičnim trudom kad bi Oni koji prizivaju Isusovo ime dopustili da ih vode načela ljubavi koja nam je On otkrio. Mnogi među onima koji rade u Božjem djelu slični su slugama koje treba stalno nadgledati. PMK 158.1

Nevjernost se bilježi. — Najodvratniji vid sebičnosti navodi radnika da zanemari korišćenje vremena i da je nehatan prema imovini poslodavca kad zna da nije pod njegovim neposrednim nadzorom. Zar ovakvi radnici misle da njihova nemarnost neće biti zapažena i da se njihova nevjernost ne bilježi? Kad bi se oči takvih otvorile, vidjeli bi kako na njih motri jedan Stražar i svaku njihovu nemarnost bilježi u nebeske knjige. PMK 158.2

Onima koji su nemarni u Božjem djelu nedostaju načela; njihove pobude ih ne rukovode da u svakoj prilici čine ono što je pravo. Božje sluge treba da su svjesne da su stalno pod nadzorom svog Poslodavca. Onaj koji je promatrao Baltazara za vrijeme bogohulne gozbe, prisutan je u svim našim ustanovama, u računovodstvu trgovca i privatnoj radionici. Nevidljiva ruka koja je napisala osudu bogohulnog cara, bilježi i tvoju nemarnost. Strašno osuđenje Baltazara bilo je napisano ognjenim pismom: “Izmjeren si na mjerila, i našao si se lak.” Ista osuda će i tebe pogoditi ako zanemariš svoje svete dužnosti prema Bogu. PMK 158.3

Prave pobude u službi. — Mnogi tvrde da su kršćani iako nisu sjedinjeni s Kristom. Njihov sva-kodnevni život, njihov način ophođenja pokazuje da Krist, nada slave, nije u njima. Na njih se čovjek ne može osloniti, i ništa im se ne, može povjeriti. Njihova je najveća briga da u svoj posao ulože što je moguće manje napora, a da u isto vrijeme izvuku što je moguće veću platu. Riječ “sluga” odnosi se na svakog čovjeka, jer smo svi sluge, i dobro je da ustanovimo što nas pokreće u našem radu: da li duh nevjernosti ili vjernosti? PMK 158.4

Da li je glavna težnja nas kao radnika dobra volja da uradimo što više posla? Ili se radije povodimo za navikom da što prije budemo slobodni i da svoju platu dobijemo uz što manji napor? Čovjek se više brine za svoju platu nego da dobro obavi povjereni posao. Oni koji kažu da služe Kristu trebalo bi da se sjete savjeta apostola Pavla: “Sluge, slušajte u svemu svoje gospodare po tijelu, ne služeći im na oko, kao da ljudima ugađate, nego u jednostavnosti srca, bojeći se Gospoda. Što god činite, od srca činite, kao Gospodu, a ne kao ljudima, znajući da ćete. od Gospoda primiti platu baštine. Gospodu Kristu služite!” Kol. 3, 22—24. PMK 159.1

Oni koji rade samo kad je gospodar prisutan ne obavljaju posao koji će moći izdržati ispit ljudi i anđela. Osnovno za uspjeh u radu je poznanje Krista; to poznanje čini nas pravičnim, plemenitim i nesebičnim; čini nas sličnima Kristu kome služimo. PMK 159.2

Svaki naš rad, ma gdje se nalazili: u kuhinji, u radionici, u uredu nekog nakladnog zavoda, u sanatoriju, u školi ili u kojem god dijelu Božjeg vinograda, treba da odlikuje vjernost, štednja, brižlji- vost i temeljitost. “Tko je vjeran u malom, bit će i u velikome, a tko je nevjeran u malome, bit će nevjeran i u velikome.” Luka 16, 10. PMK 159.3