Poruka Mladim Kršćanima

VISINE KOJE MOŽEMO DOSTlCl

Dragi mladići i djevojke, što je cilj vašeg života? Želite, li steći obrazovanje da biste postigli ime i položaj u svijetu? Gajite li tajnu želju da jednog dana dostignete vrhunac intelektualne veličine, da postanete članovi zakonodavne skupštine i da surađujete u donošenju zemaljskih zakona? U takvoj te-žnji nema ničeg zloga. Svaki od vas može postići svoj cilj. Ali ne treba da se zadovoljavate sićušnim uspjesima. Uprite pogled gore; ne štedite trud da dostignete viši cilj. PMK 16.2

Religija kao temelj života. — Strah Božji je temelj svake prave veličine. Poštenje koje se nikad ne koleba je načelo kojeg treba da se držiš u svim prilikama svog života. Ne idi ni u školu bez svoje vjere; ona neka je u tvom domu; ona neka nadahnjuje sve tvoje napore. Sada je tvoje glavno pitanje kako da izabereš i završiš svoje studije, da istovremeno sačuvaš čvrst i neokaljan kršćanski karakter i potčiniš sve zemaljske interese svetim zahtjevima Kristovog evanđelja. PMK 16.3

Sada treba da zidaš kako bi kasnije svoje djelo mogao dovršiti; sada treba da zau.zmeš u društvu i životu takav stav koji će ti omogućiti da ostvariš Božje namjere sa tobom. Kao Kristovom učeniku tebi se ne brani da postižeš zemaljske uspjehe, ali neka s tobom ide i tvoja vjera. Ma kakav bio posao za koji se osposobljavaš, nemoj nikada pasti u iskušenje i pomisliti da nećeš moći postići uspjeh ako ne žrtvuješ načela. PMK 16.4

Velike odgovornosti. — Ako se upravljate po čvrstim načelima vjere, onda ćete moći da doseg- nete svaku visinu. Sa radošću ćemo gledati kako postižete uzvišeni cilj koji vam je postavio Bog. Isus ljubi mlade. Oni su mu dragi, ali se ne raduje ako mladi rastu a ne razvijaju svoje talente. Oni mogu postati jaki ljudi, čvrstih načela, sposobni da nose teške odgovornosti, ali samo pod uvjetom da upregnu sve svoje sile. PMK 17.1

Nema većeg zločina nego izopačiti moći koje vam je dao Bog čineći zlo i vršeći na druge zao utjecaj. Ima obdarenih ljudi koji se služe svojim sposobnostima da šire moralnu pokvarenost i pro- past, ali čineći to oni sebi pripremaju žetvu kojom se neće moći ponositi. Strašno je upotrebljavati od Boga primljene sposobnosti na takav način da se u društvu širi besramnost i zlo umjesto blagoslov. Strašno je također zakopati talanat koji nam je Bog povjerio; to je isto što i odbaciti vijenac života. Bog zahtijeva našu službu. Svatko treba da prihvati odgovornosti, i samo onda možemo ispuniti veliku životnu misiju ako bez ustezanja primimo odgovornosti i svjesno i vjerno ih nosimo. PMK 17.2

Utjecaj vjere. — Mudri čovjek kaže: “Opominji se Tvorca svojega u mladosti svojoj!” Ali ni za trenutak ne misli da će te utjecaj vjere učiniti tužnim i mrzovoljnim i da će ti zatvoriti put ka uspjehu. Kristova vjera ne uništava niti slabi i najmanju sposobnost. Nikako ti ne uskraćuje radost prave sreće, ne, slabi tvoju volju za život i ne čini te ravno- dušnim prema zahtjevima prijatelja i društva. Ona ne zavija život u crninu, niti se manifestuje uzdasima i jecajima. Ne, ne; oni koji daju Bogu prvo i posljednje i najbolje mjesto u svom životu su naj-sretniji ljudi na svijetu. Osmijeh i vedrina nisu prognani sa njihovog lica. Vjera ne čini čovjeka grubim i surovim, neurednim i neučtivim; naprotiv, ona ga uzdiže i oplemenjuje, profinjuje njegov ukus, posvećuje njegovo rasuđivanje; ona ga priprema za život u društvu anđela, u stanovima koje nam je Isus otišao da pripremi. PMK 17.3

Ne zaboravimo nikada da je Krist nepresušiv izvor radosti. On se ne raduje ljudskoj bijedi. Naprotiv, On želi da vidi da su svi sretni. Kršćani mogu da crpu radost sa mnogo izvora i da vam s nepogrešivom tačnošću kažu koja su uživanja u skladu sa Zakonom i ispravna. Njihov odmor i razonoda nisu takve prirode da bi slabili duh i ponižavali dušu; oni ne ostavljaju za sobom nikakvu gorčinu, nikakav prezir samoga sebe niti im oduzimaju mogućnost da budu drugima od koristi. Dok možemo sobom povesti Krista i očuvati duh molitve, dotle smo u savršenoj sigurnosti. PMK 18.1

Kako da upravljamo talentima. — Dragi mladi prijatelji, strah Božji je temelj svakog napretka; to je početak mudrosti. Vaš nebeski Otac ima pravo na vas; jer, bez vaše molbe i zasluge, On vas je obasuo svojim dobrima. Još više, On vam je darovao cijelo nebo u daru svog ljubljenog Sina. Za uzvrat ovom beskrajnom daru, On traži od vas dragovoljnu po-slušnost. Otkupivši vas skupocjenom krvlju svog Sina, Bog od vas traži da dobro iskoristite preimuć- stva koja uživate. Vaše intelektualne i moralne sposobnosti su Božji darovi, talenti koji su vam povjereni da ih mudro razvijate. Vi nemate prava da ih ostavite uspavane zbog nedostatka ispravnog njegovanja ili da neupotrebljavanjem zakržljaju. Na va- ma je da se odlučite hoćete li se vjerno prihvatiti svojih teških odgovornosti, hoćete li svojim naporima dati najbolji pravac. PMK 18.2

Živimo usred opasnosti posljednjih dana. Cijelo se nebo interesira za karakter koji razvijamo. Sve vam je dato kako biste postali dioničari Božje prirode pošto ste napustili pokvarenost koja vlada u svijetu kroz strasti. Čovjek koji želi da pobijedi zlo nije prepušten svojim slabim silama. Pomoć je blizu; ona će biti data svakoj duši koja je iskreno traži. Anđeli Božji, koje je Jakov vidio u snu kako se penju i silaze po ljestvama, doći će u pomoć svakoj duši koja želi da se popne u nebeske visine. Oni čuvaju Božji narod, motre brižljivo svaki njegov korak. Oni koji se penju svijetlom stazom primit će nagradu: ući će u radost svog Gospodara. PMK 19.1

Uzvišeni ideal koji treba da postignemo. — Ideal koji je Bog postavio svojoj djeci viši je od najviše ljudske pomisli. Pobožnost, sličnost Bogu — to je cilj koji treba da postignemo. Učenik vidi da se pred njim otvara staza stalnog napredovanja. On ima da dostigne visok cilj, da ostvari ideal koji obuhvata sve što je dobro, plemenito i čisto. Takav učenik će napredovati brzo u svim granama pravog znanja. Ali njegovi će napori biti upravljeni ciljevima toliko višim iznad sebičnih i vremenskih interesa koliko je nebo više od zemlje. PMK 19.2

Oruđa Božje milosti. — Bog očekuje od svakoga od nas da postanemo sprovodnici kroz koje će On slati svijetu blago svoje milosti, neispitljivo Kristovo bogatstvo. Kristu su najviše potrebna oruđa koja će pred svijetom predstavljati njegov Duh i njegov karakter. Ništa nije svijetu toliko potrebno koliko ljudi koji će mu otkriti Spasiteljevu ljubav. Cijelo nebo čeka na oruđa kroz koja će moći izliti sveto ulje koje će biti radost i blagoslov za ljudska srca. PMK 19.3