Poruka Mladim Kršćanima

ŽIVA VJERA

Među onima koji iskreno traže svetost srca i čistotu života ima mnogo takvih koji izgledaju zbunjeni i obeshrabreni. Oni bez prestanka gledaju na sebe i tuže se na svoj nedostatak vjere. Oni misle da ne mogu tražiti Božji blagoslov, jer im nedostaje vjera. Ovakvi zamjenjuju osjećaje sa vjerom. Budući da se ne zadovoljavaju jednostavnom vjerom, oni tonu u sve veću duševnu tamu. Takvi bi trebalo da odvrate svoje misli od sebe i da razmišljaju o milosti i dobroti Božjoj, sjećajući se njegovih obećanja i vjerujući jednostavno da će On učiniti ono što je obećao. PMK 71.4

Mi ne treba da se oslanjamo na svoju vjeru već na Božja obećanja. Cim smo se pokajali za prošle prijestupe i odlučili da živimo poslušnim životom, treba da vjerujemo da nas Bog prima u Kristu i da nam prašta naše grijehe. PMK 72.1

Katkada će tama i obeshrabrenje doći na našu dušu prijeteći da nas slomi; ali ne smijemo odbaciti pouzdanje u Boga, gledajmo u Isusa bez obzira na osjećaje. Trudimo se da vjerno ispunjavamo svaku dužnost; zatim se mirno oslonimo na Božja obećanja. PMK 72.2

Ne povodite se za osjećajima. — Katkada može da se pojavi u nama duboki osjećaj o našoj nedo- stojnosti i da nas ispuni strahom. Ali to nije dokaz da je Bog promijenio svoj odnos prema nama ili mi prema Bogu. Mi ne smijemo pokušavati da u sebi probudimo neke jake osjećaje. Možda danas ne osjećamo onaj mir i radost koje smo juče osjećali. Ali, mi treba da vjerom prihvatimo Kristovu ruku i da se uzdamo u njega u danima mračnim kao i u svijetlim. PMK 72.3

Sotona može da ti došapne: “Ti si suviše veliki grešnik da bi te Krist mogao spasiti.” Priznavši da si zaista grešan i nedostojan, ti možeš odlučno odgovoriti kušaču: “Zahvaljujući Kristovoj žrtvi otkupljenja, ja prihvatam Krista za svog Spasitelja. Ne pozivam se na svoje zasluge, već na dragocjenu krv Isusa Krista koja me čisti. Ovog trenutka moja se nemoćna duša baca u Kristovo naručje.” Kršćanski život mora da je život stalne i žive vjere. Čvrsto i stalno pouzdanje u Krista donijet će duši mir i sigurnost. PMK 72.4

Nemoj se obeshrabriti. — Nemoj se obeshrabriti što je tvoje srce grešno. Svaka smetnja, svaki unutrašnji neprijatelj samo povećava tvoju potrebu za Kristom, koji je došao da ti oduzme kameno srce i da ti da srce mesno. Išti od njega da ti da naročitu blagodat da pobijediš svoje slabosti. Kad navali iskušenje, energično se odupri zlim sklonostima. Reci sebi: “Kako bih mogao ožalostiti svog Spasitelja? Ja sam se predao Kristu; neću da činim sotonina djela.” Traži pomoć od Spasitelja da žrtvuješ sve svoje idole i da se odrekneš svih svojih omiljenih grijeha. Gledaj očima vjere Isusa gdje stoji pred prijestolom Oca, i, šireći svoje probodene ruke, moli milost za te.be. Vjeruj da iz ruku tvog dragog Spasitelja primaš silu koja ti je potrebna. PMK 73.1

Razmišljanje o Kristu. — Vjerom gledaj na vijenac pripravljen za one koji će pobijediti. Slušaj trijumfalnu pjesmu otkupljenih: Dostojno, dostojno je Jagnje koje je zaklano i koje nas je otkupilo Bogu! Nastoj da sebi živo predstaviš ovu sliku kao stvarnost! Stjepan, prvi kršćanski mučenik, u svom strašnom sukobu sa silama i zlim duhovima ispod neba uskliknuo je: “Gle, vidim nebo otvoreno i Sina čovječjega gdje stoji s desne strane Bogu!” Njemu je bilo dato da vidi Spasitelja svijeta kako se saginje nad njim i kako ga gleda pogledom punim saučešća. Sjajna svjetlost koja je zračila sa Kristovog lica okru- žavala je Stjepana takvim sjajem da su njegovi neprijatelji vidjeli njegovo lice da sjaji kao lice anđela. PMK 73.2

Ako bismo više razmišljali o Kristu i o nebeskom svijetu, našli bismo podsticaj i potporu u borbi vjere. Oholost i ljubav prema svijetu izgubit će moć nad nama ako budemo više razmišljali o slavi one bolje zemlje koja će uskoro biti naš dom. Pored Kristove krasote sve zemaljske čari gube svoje vri- jednosti. PMK 73.3

Mijenjajmo navike mišljenja. — Neka nitko ne misli da može bez ličnih napora steći sigurnost da ga Bog ljubi. Ako je um dugo vezan za zemaljske stvari, onda je teško promijeniti navike mišljenja. Ono što gledamo i slušamo privlači našu pažnju i zaokupljuje naše misli. PMK 74.1

Ali ako želimo ući u nebeski grad i ondje promatrati Kristovu slavu, moramo se već ovdje naviknuti da gledamo očima vjere. Kristove, riječi i njegov karakter treba da su često predmet naših misli i naših razgovora. Svaki dan bi trebalo da dio svog vremena posvetimo razmišljanju sa molitvom o tim svetim temama. PMK 74.2

Posvećenje svakodnevno djelo. — Posvećenje je svakodnevno djelo. Neka se nitko ne vara mišlju da će mu Bog oprostiti i blagosloviti ga ako prestupa ma koju od njegovih zapovijesti. Namjerno činiti neki grijeh znači ušutkavati glas Duha i odvajati dušu od Boga. Usprkos svih religioznih ushićenja, Krist ne može stanovati u srcu koje prezire božanski zakon. Bog poštuje samo one koji njega poštuju. PMK 74.3

“Kome se predate kao sluge za poslušanje, robovi ste onoga koga slušate.” Ako gajimo u srcu gnjev, požudu, pohlepnost, mržnju, sebičnost ili koji drugi grijeh, postajemo robovi grijeha. “Nitko ne može dva gospodara služiti.” Ako služimo grijehu, ne možemo služiti Kristu. Kršćanin će osjećati da ga grijeh mami, jer tijelo želi protiv Duha; ali se Duh bori protiv tijela i vodi stalnu borbu. Ovdje nam je svima potrebna Kristova pomoć. Kad se božanska sila sjedini s ljudskom slabošću, onda vjera kliče: “A Bogu hvala koji nam dade pobjedu kroz Gospoda našega Isusa Krista!” 1. Kor. 15, 57. PMK 74.4

Da bismo izgradili karakter koji će Bog odobriti, potrebno je da steknemo dobre navike u vjerskom životu. Molitva je isto toliko potrebna za rastenje u milosti i za duhovni život koliko je hrana potrebna za tjelesno zdravlje. Naviknimo se da često podižemo svoje misli k Bogu u molitvi. Ako misao luta, vratimo je natrag. Ustrajni napori će to olakšati. Nije razumno da se makar samo za jedan trenutak udaljimo od Krista. Mi možemo da osiguramo sebi njegovu prisutnost na svakom koraku ako ispunjavamo uvjete koje je On postavio. PMK 74.5

Neka vam vjera bude na prvom mjestu. — Vjera treba da bude najglavnije u vašem životu. Sve ostalo treba da joj je podređeno. Sve moći duha, duše i tijela treba da su upregnute u kršćansku borbu. Tražimo snagu i milost od Krista, i onda ćemo izvojevati sigurnu pobjedu kao što je sigurno da je On umro za nas. PMK 75.1

Moramo se približiti Kristovom križu. Pokajanje u podnožju križa je prvi uvjet da dobijemo mir. Tko može da razumije Kristovu ljubav koja je daleko nježnija i nesebičnija od materinske ljubavi? Želimo li da znamo kolika je vrijednost jedne duše? Ako to želimo, upravimo svoj pogled vjere na križ, počnimo da proučavamo ono što će kroz svu vječnost biti predmet nauke i hvale spašenih. Vrijednost našeg vremena i naših talenata cijeni se po otkupu koji je plaćen za naše spasenje. Kolika je nezahvalnost prema Bogu ako mu krademo što njemu pripada, našu ljubav i našu službu! Da li je odviše da sebe predamo Onome koji je sve žrtvovao za nas? Hoćemo li izabrati prijateljstvo ovoga svijeta radije nego besmrtne časti koje nam Krist nudi, da “sjednemo s njim na prijestolu njegovu kao što je On pobijedio i sjeo s Ocem svojim na prijestolu njegovu”. PMK 75.2

Posvećenje — iskustvo duhovnog napredovanja. — Posvećenje je iskustvo duhovnog napredovanja. Stepenice kojima treba da se postepeno penjemo spominje apostol Petar: “Trudite se da pokažete u vjeri krepost, a u kreposti poznanje, a u poznanju uzdržijivost, a u uzdržijivosti strpljivost, a u strp- ljivosti pobožnost, a u pobožnosti ljubav bratsku, a u ljubavi bratskoj ljubav Božju. Jer ako je ovo u vama i množi se, neće vas ostaviti besposlene i bez ploda za poznanje našega Gospoda Isusa Krista.” “Zato. braćo, postarajte se još većma da svoj poziv i izbor utvrdite, jer čineći ovo nećete nikada pasti. Jer će vam se tako obilno dopustiti ulaz u vječno carstvo našeg Gospoda i Spasitelja Isusa Krista.” 2. Petr. 1, 5—11. PMK 75.3

Takav život nas čuva od svakog pada. Oni koji tako računom sabiranja povećavaju vrline kršćanskog života mogu biti uvjereni da će Bog računom množenja dati njima darove svoga Duha. PMK 76.1

Petar se obraća onima koji su primili istu dragocjenu vjeru riječima: “Milost vam i mir u obilju poznavanjem Onoga koji nas pozva slavom i moći.” Božjom milošću svi oni koji žele mogu se penjati uz sjajne stepenice koje povezuju nebo sa zemljom. Oni će na kraju s pjesmom i vječnom radošću ući na vrata nebeskoga grada. PMK 76.2

Značaj nevolja. — Bog se služi teškoćama života da bi odstranio nečistotu i grubost iz našeg karaktera. Sjeći, tesati, rezati, glačati, — to ne ide bez bola. Nije lako proći ispod točka brusilice. Ali tako se svaki pojedini kamen priprema za mjesto koje treba zauzimati u nebeskom hramu. Gospod ne troši vrijeme i trud na bezvrijedan materijal. Samo svoje dragocjeno kamenje On glača da bi ga ugradio u veličanstvenu građevinu. PMK 76.3

Tajni izvor sile. — Ljudi se ponekad sklanjaju u sjenku Svemogućega, i na sveto mjesto Svevišnjega. Oni ostaju kraj Gospoda neko vrijeme, što se vidi u plemenitim djelima. Njihova vjera kasnije klone, veza s Bogom se prekida i tada se njihovo životno djelo uništava. Ali Kristov život je bio život stalnog povjerenja i stalne veze sa Bogom; zato je i njegova služba Bogu i bližnjima bila bez spoticanja ili nedostataka. PMK 76.4

Kao čovjek On je vapio ka prijestolu Božjem sve dok njegova ljudska priroda nije bila ispunjena nebeskom silom koja povezuje čovječanstvo sa božanstvom. Primivši život od Boga, On ga je davao ljudima. PMK 77.1