Poruka Mladim Kršćanima

KRŠĆANSKA DRUŠTVENOST I UCTIVOST

Božji narod ne gaji dovoljno kršćansku društvenost. Ova se grana odgoja ne smije zanemariti ili izgubiti iz vida u našim školama. PMK 285.1

Učenici treba da nauče da nisu usamljeni atomi, nego da je svaki od njih jedna nit koja zajedno s drugim nitima sačinjava tkivo. Naročito u domu treba djeci dati ovu pouku. Tu se učenicima svaki dan pru-žaju prilike koje će im mnogo pomoći, ako ih budu znali iskoristiti, da razviju osobine društvenosti u svom karakteru. Na njima je da tako iskoriste vrijeme i prilike da izgrade karakter koji će ih učiniti sretnima i korisnima. Povući se u sebe, odbiti da činimo drugima dobro prijateljskim druženjem, znači lišiti se mnogih blagoslova, jer uzajamnim dodirom um se oplemenjuje i profinjuje. Društvenim vezama - stvaraju se poznanstva i prijateljstva koja sjedinjuju srca u atmosferi ljubavi, što je Bogu ugodno. PMK 285.2

Naročito oni koji su okusili Kristovu ljubav treba da razvijaju društvene osobine, jer će tako moći duše zadobiti za Krista. Ne treba da skrivaju Krista u svom srcu kao željeno blago, skupocjeno i sveto, kome se samo oni raduju; ne treba da ograničavaju objavljivanje Kristove ljubavi samo na one koji su im simpatični. Učenici treba da se nauče da pokazuju po Kristovom primjeru živo interesiranje i naklonost prema onima koji su u najvećoj nevolji, iako ovi ne pripadaju uskom krugu njihovih odabranih prijatelja. Uvijek i svuda Isus se s ljubavlju interesirao za ljudsku obitelj i širio je oko sebe svjetlost radosne pobožnosti. Neka učenici nauče da idu njegovim tragom. Neka nauče da pokazuju kršćansko interesiranje, nježno suosjećanje i ljubav prema svojim mladim drugovima, i neka se trude da ih privuku k Isusu. Krist bi trebalo da je u njihovim srcima izvor žive vode koja teče za vječnost, osvježavajući sve koji dolaze s njima u dodir. PMK 285.3

Ovaj rad za druge u času njihove potrebe, obavljan dragovoljno i sa ljubavlju, mio je Bogu. Tako dok još pohađaju školu, učenici mogu biti živi misionari za Boga ako su vjerni načelima svoje vjere. Sve ovo iziskuje vrijeme, ali to je vrijeme dobro upotrebljeno, jer učenik na taj način uči kako da otkrije kršćanstvo svijetu. PMK 286.1

Krist nije izbjegavao prijateljske veze sa drugima. Kad ga je neki farizej ili carinik pozvao na ručak, on se odazvao. Svaka riječ koju je izgovorio tom prilikom bila je slušaocima miris na život; vrijeme ručka bilo je za njega prilika da im iznese dragocjene pouke koje su odgovarale njihovim potrebama. Krist je na taj način učio svoje učenike kako da se vladaju u društvu onih koji ne vjeruju, a kako u društvu onih koji vjeruju. PMK 286.2