Poruka Mladim Kršćanima

135/170

VRIJEDNOST REKREACIJE

Kršćani treba da su najradosniji i najsretniji ljudi, jer znaju da je Bog njihov Otac i vječni Prijatelj. PMK 253.2

Ali mnogi nazovi kršćani ne predstavljaju ispravno svoju religiju. Oni su natmureni, kao da ih pokriva oblak. Često govore o velikoj žrtvi koju su morali podnijeti kad su postali kršćani. Obraćaju se onima koji još nisu primili Krista, te svojim primjerom i riječima ostavljaju dojam da se moraju odreći svega što život čini ugodnim i radosnim. Oni samrtničkim pokrovom zastiru blaženu kršćansku nadu. Na osnovu toga ostavljaju dojam da su Božji zahtjevi teret čak i za one koji hoće da ih drže, i da treba da se odreknemo svega što nam daje radost i zado-voljstvo. PMK 253.3

Slobodno možemo reći da takvi kršćani nisu uzor prave vjere. Bog je ljubav. Tko u Bogu stoji, stoji u ljubavi. Tko iz iskustva poznaje ljubav i nježno saučešće nebeskog Oca, širit će svjetlost i radost bilo gdje da se nalazi. Njegova prisutnost bit će svima kao prijatan miris, jer je u vezi sa Bogom i nebom, i on će svima koji dođu u vezu sa njim otkrivati čistotu i, nebesku dobrotu. To će ga osposobiti da bude svjetlost svijetu, so zemlji. On je zaista miris života za život, a ne miris smrti na smrt. PMK 254.1

Kršćanska rekreacija. — Ne samo da je preimuć- stvo nego i dužnost kršćana da osvježe svoj duh, ojačaju svoje tijelo bezazlenom rekreacijom sa ciljem da upotrebe svoje fizičke i umne snage na slavu Bogu. Naša se rekreacija ne smije sastojati od ludog i besmislenog veselja. Rekreacija treba da je takva da koristi i uzdiže one sa kojima se družimo i da osposobljava nas i njih za uspješnije ispunjavanje kršćanskih dužnosti. PMK 254.2

Ne možemo se opravdati pred Bogom ako učestvujemo u zabavama koje nas onesposobljavaju za vjerno ispunjavanje svakodnevnih životnih dužnosti i slabe želju za Bogom i nebeskim stvarima. Kršćanska religija znači radost; ona u isto vrijeme vrši oplemenjujući utjecaj. Ona se uzdiže iznad ludih i praznih šala. U svakoj vrsti naše rekreacije možemo crpsti novu hrabrost i novu silu na božanskom Izvoru, kako bi naš život dosegao viši stupanj prave pobožnosti, čistote i svetosti. PMK 254.3

Treba voljeti ono što je lijepo. — Veliki Bog voli ono što je, lijepo. On nam je u tome dao očevidne dokaze u djelima svojih ruku. On je za naše prve roditelje zasadio divan vrt u Edenu. Iz zemlje je izraslo razno veličanstveno drveće, da služi u korisne svrhe i bude ukras. Prekrasno cvijeće svakojakih boja ispunjavalo je atmosferu mirisom. Veseli pjevači raz-nobojnog perja cvrkutali su vesele pjesmice u čast i hvalu Stvoritelju. Bog je želio da čovjek bude sretan njegujući ono što je za njih stvorio. Plodovima sa drveta u vrtu trebalo je da čovjek zadovolji svoje potrebe. PMK 254.4

Bog koji je našim praroditeljima načinio prekrasan edenski dom, dao je veličanstveno drveće, lijepo cvijeće i sve što je divno u prirodi za našu sreću. Ovi znaci njegove ljubavi dati su nam da bismo imali pravu predstavu njegovog karaktera. PMK 255.1

On je u srce svoje djece usadio ljubav prema onome što je lijepo. Ali u mnogih je ta ljubav izopačena. Dobra i ljepote kojima nas je Bog okružio postali su predmet obožavanja, a slavni Darodavac je zaboravljen. To je nerazumna nezahvalnost. U djelima koja je stvorio trebalo bi da vidimo ljubav koju Bog ima prema nama. Za tolike dokaze njegove ljubavi, naša srca treba da mu uzvrate onim što je najbolje i najsvetije u njima. PMK 255.2

Veliki Umjetnik. — Bog nas je okružio veličanstvenim prizorima prirode da bi privukao i probudio naše interesiranje. On želi da povežemo veličanstve- nost prirode s njegovim karakterom. Ako brižljivo proučavamo knjigu prirode, mi ćemo u njoj pronaći bogat izvor koji nam otkriva ljubav i beskrajnu silu Božju. PMK 255.3

Mnogi se dive vještini umjetnika koji na platnu slika lijepe slike. Mnogi posvete umjetnosti sve svoje sposobnosti, ali kako su oni daleko od prirode! Umjet- nost ne može nikada dočarati savršenstvo koje se vidi u prirodi. Toliki nazovi kršćani bivaju ushićeni slikom nekog umjetnika koja predstavlja zalazak sunca. Oni obožavaju vještinu umjetnika, a ravnodušni su prema stvarnom veličanstvenom zalasku sunca, kome bi mogli da se dive svako veče kad je nebo vedro. PMK 255.4

Gdje umjetnik nalazi svoj model? — U prirodi. Veliki božanski Umjetnik naslikao je na pokretnom i promjenljivom nebeskom platnu veličanstveni zalazak sunca. On je obojio nebesa zlatom, srebrom i purpurom, kao da nam je time širom otvorio vrata neba da bi nam predstavio njegovu blistavu ljepotu i da bi našoj mašti dočarao nebesku slavu. Mnogi se ravnodušno okreću od te nebeske slike. Ne vide beskonačnu ljubav i silu Božju u nenadmašnim nebeskim ljepotama, ali su gotovo očarani i zanešeni kad gledaju slike i obožavaju te nesavršene imitacije djela velikog Umjetnika. PMK 256.1

Nesposobni da se odupremo iskušenju. — Ne mislite da se možete družiti s onima koji vole zabave, igre i traže uživanja, a da u isto vrijeme budete sposobni da se oduprete iskušenjima. PMK 256.2