Poruka Mladim Kršćanima

IZGRADNJA KARAKTERA U DOMU

Sotona podstiče djecu da se drže rezervirano prema svojim roditeljima i da sebi izaberu za prijatelje mlade i neiskusne drugove, koji im ne mogu pomoći, ali koji im mogu dati rđave savjete. Djeca bi izbjegla mnoge opasnosti kad bi bila prisnija sa svojim roditeljima. Roditelji bi trebalo da svoju djecu ohrabre da budu prema njima otvorena i iskrena, da im povjere svoje teškoće i probleme, da od njih traže savjet kad su u neizvjesnosti, kad ne znaju kojim putem da pođu. Tko može bolje od roditelja vidjeti i upozoriti na opasnosti? Tko može bolje od njih razumjeti temperamenat svoje djece? Majka koja je od rođenja budno pratila razvoj svoje djece poznaje njihove prirodne sklonosti. Ona je zato najpozvanija da ih savjetuje. Tko može bolje od majke, zajedno sa ocem, pokazati protiv koje mane karaktera dijete ima da se bori? PMK 234.5

Učinite radost roditeljima. — Kršćanska djeca će cijeniti ljubav i pohvale svojih bogobojaznih ro-ditelja više nego sve zemaljsko blago. Ona će ljubiti i poštovati svoje roditelje. Jedna od njihovih prvih briga treba da bude kako da svoje roditelje usreće. U ovo vrijeme pobuna, djeca koja nisu primila pravi odgoj i pravu disciplinu nemaju uopće osjećanje o svojim obavezama prema roditeljima. Cesto su toliko više nezahvalna i nepristojna koliko im roditelji čine više dobra. PMK 235.1

Djeca koja su razmažena i kojoj se ugađa uvijek će očekivati da se tako prema njima postupa. Cim im se neki zahtjev odbije, ona su razočarana i obeshrabrena. Iste sklonosti će pokazivati kroz cio svoj kasniji život. Ona će se osjećati bespomoćna, oslanjat će se na pomoć drugih, očekujući da im se ugađa i popušta. Cak i kad odrastu, svako protivljenje njihovoj volji činit će im se nepravdom. Tako će s mukom prolaziti kroz život, jedva noseći svoje breme i često gunđajući u nestrpljenju što sve ne ide po njihovoj želji. . . PMK 235.2

Djeca bi trebalo da se osjećaju dužnicima prema svojim roditeljima, koji su tako dugo bdjeli nad njima i njegovali ih u njihovoj bolesti. Ona bi trebalo da razumiju koliko su se njihovi roditelji brinuli za njih. Osobito ako su imali savjesne i pobožne roditelje, koji su usrdno željeli da vide svoju djecu na dobrom putu. Kada vide neku njihovu grešku, srce ih boli. Kada bi djeca mogla vidjeti sve posljedice koje su prouzrokovala svojim vladanjem, ona bi se pokajala. Kad bi mogla vidjeti suze svoje majke, čuti molitve koje je ona upućivala Bogu za njih i njene prigušene uzdahe, njihova bi srca bila dirnuta, i ona bi se požurila da priznaju svoju nepravdu i tražila bi oproštenje. PMK 235.3

Ojačani za borbu. — Živimo u vrijeme zaista nesretno za djecu. Jedna jaka struja vuče ih ka uništenju. Potrebno je više nego dječje iskustvo i dječja snaga da se odupru toj struji i da ne podlegnu. Izgleda da su mnogi mladići i djevojke pali u ropstvo sotone, koji ih sa svojim anđelima vodi sigurnom uništenju. Sotona je sa svojom vojskom u ratu protiv Božje vladavine. On se trudi da zbuni i pobijedi svakoga koji želi svoje srce da preda Bogu i da posluša njegove zapovijesti. On želi da ga baci u očajanje i primora da odustane od borbe. . . PMK 236.1

Zahvaljujući usrdnoj molitvi i živoj vjeri, nama je omogućeno da postignemo velike pobjede. Neki roditelji ne shvataju svoju odgovornost i zanemaruju religiozni odgoj svoje djece. Već ujutro prve misli kršćanina trebalo bi da polete k Bogu. Zemaljski rad i lični interesi treba da budu na drugom mjestu. Djeca bi trebalo da se naviknu cijeniti čas molitve. Prije nego što se obitelj raziđe na posao, svi članovi bi trebalo da se okupe, i otac, a u njegovoj odsutnosti majka, treba usrdno da traži Božju zaštitu za taj dan. PMK 236.2

Protivljenje disciplini. — Među onima koji svetkuju subotu ima djece koja teško podnose obuzda- vanje i misle da su njihovi roditelji suviše strogi. U njihovom se srcu budi gorčina i nezadovoljstvo prema onima koji se staraju za njihovo sadašnje i vječno dobro. Ali, ako budu dočekali starije godine, blago- siljat će svoje roditelje što su tako vjerno i brižljivo bdjeli nad njima u njihovim neiskusnim godinama. PMK 236.3

Lična odgovornost. — Djeco, Bog je našao za dobro da vas povjeri brizi vaših roditelja, da vas uče i discipliniraju, doprinoseći na taj način izgradnji vašeg karaktera za nebo. Ali, od vas zavisi hoćete li izgraditi dobar kršćanski karakter koristeći preimućstva koja vam pružaju pobožni i vjerni roditelji, koji se mole za vas. Međutim, sva strahovanja i vjerna briga roditelja nisu dovoljni da spase njihovu djecu. Djeca imaju da obave lični posao. Svako dijete mora lično da doprinese izgradnji svoga karaktera. PMK 237.1

Vjerni roditelji, pred vama je velika odgovornost: vi ste dužni uputiti korake svoje djece čak i u njihovo vjersko iskustvo. Ako ona iskreno ljube Gospoda, ukazivat će vam zahvalnost i poštovanje što ste se brinuli za njih i što ste istrajno obuzdavali njihove zle želje i odgajali njihovu volju. PMK 237.2

Obučeni u Kristovu pravdu. — Kada smo jednom obučeni u Kristovu pravdu, nemamo više želje da griješimo, jer Krist surađuje, sa nama. Može se desiti da učinimo kakvu pogrešku, ali mi ćemo mrziti grijeh koji je prouzrokovao stradanje Božjeg Sina. PMK 237.3