Isusov život
Poglavlje 4—Dolazak mudraca u Betlehem
“A kad se rodi Isus u Betlehemu Judinu, za vrijeme cara Iroda, a to dođu mudraci od Istoka u Jeruzalem i kažu: Gdje je car jevrejski što se rodio? Jer smo vidjeli njegovu zvijezdu na Istoku, i došli smo da mu se poklonimo”.1 IZ 10.1
Ovi mudraci sa Istoka su bili istraživači istine. Oni su pripadali jednom velikom i utjecajnom staležu, koji je obuhvatao ljude plemićskog porijekla, kao i većinu bogatih i učenih iz njihovog naroda. Neki između njih su zloupotrebljavali lakovjernost naroda; drugi, čestiti, proučavali su istine koje je Proviđenje zabilježilo u knjizi prirode, i bili su poštovani zbog svoje čestitosti i mudrosti. Među ove su spadali i mudraci koji su došli da vide Isusa. IZ 10.2
Božanska svjetlost je uvijek sijala usrijed tame neznaboštva. Proučavajući zvjezdano nebo da bi otkrili tajne koje su sakrivene u njihovim svijetlim stazama, ovi mudraci posmatrali su Stvoriteljevu slavu. Tražeći veće znanje, oni su se obratili jevrejskom Pismu. I u njihovoj zemlji čuvali su se proročki spisi, koji su objavljivali dolazak jednog božanskog učitelja. Balam je pod utjecajem Svetoga Duha prorekao procvat Izraela i pojavu Mesije. Njegova proročanstva prenošena su predanjem iz stoljeća 1.1 stoljeće. Ali Spasiteljev dolazak bio je jasnije objavljen u starom zavjetu. Mudraci su s radošću saznali da je mesijin dolazak blizu, i da će čitav svijet uskoro biti ispunjen znanjem o Spasiteljevoj slavi. IZ 10.3
One noći kada je Božija slava obasjala betlehemske poljane, mudraci su opazili na nebu jednu tajanstvenu svjetlost. Kada je, svjetlost iščezla, pojavila se na nebu jedna sjajna zvijezda koja se tamo zadržala duže vrijeme. To nije bila jedna stalna zvijezda niti planeta; i ta je pojava izazvala najveću radoznalost. Ova je zvijezda bila ustvari grupa svijetlih anđela koji su se nalazili u daljini. Mudraci nisu znali o tome ništa, ali ipak su dobili utisak da je ta zvijezda tamo radi njih. Pitali su za savjet svećenike i filozofe i pretražili su stare knjige. Balam je u svom proročanstvu kazao: “Izaći će zvijezda iz Jakova i ustaće palica iz Izreala”.2 Ova čudna zvijezda bila im je poslata kao vjesnik onoga koji je bio obećan. Mudraci su oduševljeno pozdravili svjetlost istine koju im je nebo poslalo. Sada im je ta svjetlost svijetlila još jasnije. U snu su bili postreknuti da idu da traže novorođenog Kneza. IZ 10.4
Kao što je Abraham na Božji poziv pošao vjerom “neznajući kuda ide”, kao što su Izraelci slijedili vjerom stub od oblaka koji ih je vodio u obećanu zemlju, tako su ovi mudraci pošli da nađu obećanog Spasitelja. Istok je bogat skupocjenim stvarima, i mudraci nisu pošli na put praznih ruku. Običaj je bio da se knezovima i ličnostima iz viših staleža donesu darovi u znak počasti, zato su i oni ponijeli najbogatije darove svoje zemlje da bi ih poklonili onome koji će biti na blagoslov svim zemaljskim obiteljima. Potrebno je bilo da putuju noću da bi mogli pratiti zvijezdu; da bi skratili duge noćne sate, ponavljali su narodna kazivanja i proročanstva koja su se odnosila na onoga koga su tražili. Prilikom svakog odmaranja ponovo su proučavali proročanstva, i sve su više dolazili do uvjerenja da ih Bog vodi. Zvijezda im je bila spoljašni znak, ali oni su imali i unutrašnje svjedočanstvo Svetoga Duha, koji je utjecao na njihova srca i ispunjavao ih nadom. Njihov dugi put bio je sretan put. IZ 10.5
Najposlije su došli u izraelsku zemlju. Silazeći niz Maslinsku goru, gledali su pred sobom Jeruzalem. Zvijezda koja ih je vodila zaustavila se iznad hrama, a zatim nestala. Oni su pošli naprijed sigurni da je radosna vijest o Mesijinom rođenju glavni predmet svih razgovora. Ali njihovo se očekivanje nije ispunilo. Čim su došli u sveti grad, uputili su se u hram. Na njihovo najveće iznenađenje nitko nije ništa znao o novorođenom Caru. Njihova pitanja nisu izazvala nikakvu radost, nego su čak pobudila iznenadenje, strah, pa i prezir. IZ 11.1
Svećenici su ponavljali svoje uobičajene obrede. Hvalili su svoju religiju i svoju pobožnost, dok su Grke i Rimljane prezirali kao neznabošce i najgore grešnike. Mudraci nisu bili idolopoklonici; u Božjim očima, oni su bili bolji od ovih tobožnjih vjernika, a ipak su Jevreji gledali na njih kao na neznabošce. Njihova ozbiljna pitanja nisu probudila naklonost čak ni kod čuvara svetih proročanstava. IZ 11.2
Vijest o dolasku mudraca brzo se raširila po cijelom Jeruzalemu. Ova neočekivana posjeta prouzrokovala je u narodu ogromno uzbuđenje, i glas o tome dopro je i do palate cara Iroda. Misao da bi se mogao pojaviti jedan suparnik, probudila je strah kod podmuklog Iroda. On je sebi bio prokrčio put do prijestola bezbrojnim ubistvima. Pošto je bio porijeklom stranac, to ga je narod, nad kojim je vladao, mrzio. Njegova jedina sigurost bila je naklonost Rima. Ali novi Knez imao je više prava. On je bio rođen da vlada. IZ 11.3
Irod je posumnjao u svećenike da spremaju zavjeru sa strancima da bi izazvali ustanak u zemlji i da bi ga svrgnuli sa prijestola. On je sakrivao svoje nepovjerenje i odlučio je da osujeti njihove namjere većim lukavstvom. Pozvao je glavare svećeničke i književnike i ispitivao ih o učenju svetih knjiga u pogledu Mesijinog rođenja. IZ 11.4
Ovo njegovo ispitivanje, na potstrek stranaca, uvrijedilo je ponos jevrejskih učitelja. Ravnodušnost kojom su oni ispitivali svete spise izazvala je gnjev kod zavidnog tiranina. Irod je pretpostavljao da oni žele da sakriju od njega svoje znanje o tom predmetu. On je odlučio da ih uplaši i zapovjedio im je da pažljivo istraže i da mu naznače mjesto gdje treba da se rodi očekivani Car. “A oni mu rekoše: U Betlehemu Judinu, jer tako prorok napisa: IZ 11.5
I ti Betleheme, zemljo Judina,
Ni po čemu nisi najmanji u državi Judinoj;
Jer će iz tebe izići čelovođa, koji će pasti
narod moj, Izrael”.
IZ 12.1
Irod je tada pozvao mudrace na tajni razgovor. Gnjev i strah ispunjavali su njegovo srce; on je ipak znao sačuvati spoljašni mir i ljubazno je primio strance. Ispitivao ih je kada im se pojavila zvijezda i pravio se kao da se raduje Kristovom rođenju. IZ 12.2
Tada je kazao svojim posjetiocima: “Idite i raspitajte se dobro za dijete, pa kad ga nađete, javite mi da i ja idem da mu se poklonim.” Rekavši ovo on ih je otpustio, i oni su se uputili prema Betlehemu. IZ 12.3
Svećenici i narodne starješine nisu bili tako velike neznalice u pogledu Kristovog rođenja kao što su se prikazivali. U Jeruzalem je doprla vijest o javljanju anđela pastirima, ali jevrejski učitelji nisu htjeli da obrate na nju pažnju. Oni su mogli da nađu Isusa i mogli su da odvedu mudrace do mjesta njegovog rođenja; ali, naprotiv, mudraci su njima morali da skrenu pažnju na Mesijino rođenje. “Gdje je car jevrejski što se rodio?”, pitali su mudraci, “jer smo vidjeli njegovu zvijedu na Istoku i došli smo da mu se poklonimo”. IZ 12.4
Oholost i zavist zatvorile su vrata istini. Svećenici i rabini su mislili da bi se stavili u težak položaj i izgubili pred narodom ugled kao tumači božanskih istina ako bi prihvatili vijest koju su donijeli pastiri i mudraci. Ovi učeni učitelji nisu se htjeli poniziti da ih uče oni koje su nazivali neznabošcima. Nemoguće je da ih je Bog napustio i da je dao ovu vijest neukim pastirima i neobrezanima. Odlučili su da odbace vijest koja je uzbudila cara i stanovništvo Jeruzalema. Oni čak nisu htjeli da idu u Betlehem da ispituju točnost ovih iskaza. Nazvali su svako interesovanje za Isusa fanatizmom. Već tada su svećenici i rabini počeli da odbacuju Krista. Od ovog časa su se njihova oholost i tvrdoglavost pretvorile u pravu mržnju prema Spasitelju. Dok je Bog otvorio vrata neznabošcima, dotle su vođe jevrejskog naroda same sebi zatvorile ta vrata. IZ 12.5
Mudraci su sami otputovali is Jeruzalema. Mrak je već bio pao kada su napustili gradska vrata. Poslije dugog putovanja razočarani ravnodušnošću jevrejskih vođa, napustili su Jeruzalem sa manje povjerenja nego što su ga imali kad su u njega ušli. Na svoju veliku radost opet su ugledali zvijezdu, koja ih je povela u Betlehem. Njima nije bilo otkriveno, kao pastirima, skromno Isusovo stanje. Kad su došli u Betlehem, nisu primjetili da carska straža čuva novorođenog Cara. Nijedan velikodostojnik nije bio tamo prisutan. Isus je ležao povit u jaslima u društvu svojih jedno- stavnih roditelja. Da li je ovo dijete zaista onaj o kome je pisano da će “podignuti pleme Jakovljevo i vratiti ostatak Izraelov”, da će biti “svjetlost narodima” i da će donijeti “spasenje do krajeva zemaljskih”?3 IZ 12.6
“I ušavši u kuću, vidješe dijete sa Marijom materom njegovom, i padoše i pokloniše mu se”. Pod skromnim Isusovim izgledom prepoznali su prisustvo Božanstva. Oni su mu dali svoje srce kao svome Spasit Iju i poklonili mu darove: zlato, tamjan i smirnu. Kolike li vjere! O njima bi se moglo kazati ono što je kasnije rečeno o rimskom kapetanu: “Zaista vam kažem, ni u Izraelu nisam našao toliku vjeru”.4 IZ 13.1
Mudraci nisu prozreli Irodove namjere u pogledu Isusa. Pošto su ispunili svoju misiju, odlučili su da se vrate u Jeruzalem da obavijeste cara o svome uspjehu. Ali jedan božanski vjesnik zabranio im je u snu svaku vezu s njime. Zaobišavši Jeruzalem, vratili su se u svoju zemlju drugim putem. IZ 13.2
Isto tako je i Josip bio opomenut da bježi u Egipat sa Marijom i djetetom. Anđeo mu je rekao: “Budi ondje dok ti ne kažem, jer će Irod tražiti dijete da ga pogubi”. Josip je bez oklijevanja poslušao i pošao je na put noću radi veće sigurnosti. IZ 13.3
Bog je preko mudraca obratio pažnju izraelskog naroda na rođenje svoga Sina. Njihova istraživanja u Jeruzalemu, sveopće interesovanje koje su probudili kod naroda, pa čak i zavist koju su izazvali kod Iroda, sve je ovo nagnalo svećenike i rabine na razmišljanje i upravilo je njihove misli na proročanstva o Mesiji i na veliki događaj koji se upravo zbio. IZ 13.4
Sotona, koji je bio odlučio da spriječi božansku svjetlost da ne sija u svijetu, poslužio se ovim lukavstvom da uništi Spasitelja. Ali onaj koji ne drijema i ne spava, bdio je nad svojim ljubljenim Sinom. Onaj koji je dao Izraelu manu s neba, i koji je hranio Iliju u vrijeme gladi, pružio je Mariji i malome Isusu utočište u neznabožačkoj zemlji. Darovi koji su mudraci donijeli iz neznabožačke zemlje bili su sredstvo kojim se Proviđenje poslužilo da ih opskrbi za njihovo putovanje u Egipat i njihov boravak u stranoj zemlji. IZ 13.5
Mudraci su bili među prvima koji su Spasitelju poželjeli dobrodošlicu. Oni su prvi položili darove pred njegove noge. Koliko su njemu poslužili tim darovima! Bog prima dar srca koje ga ljubi, i iskorišćuje ga najbolje za svoju službu. Ako smo Isusu dali svoja srca, onda ćemo njemu takođe dati i svoje darove. Naše zlato i srebro, naše najskupocjenije zemaljsko blago, naše najbolje duševne i duhovne sposobnosti posvetit ćemo onome koji nas je ljubio i koji je sebe dao za nas. IZ 13.6
Irod je u Jeruzalemu nestrpljivo očekivao povratak mudraca. On je počeo da sumnja kad je vidio da vrijeme prolazi a njih nema. Primjetivši da mu rabini nisu baš rado otkrili mjesto Mesijinog rođenja, on je zaklju- čio da su naslutili njegove namjere, i da su ga mudraci namjerno mimoišli. Ova ga je misao razgnjevila. Gdje lukavstvo nije uspjelo, trebalo je da sila odnese pobjedu. On je odlučio da pokaže oholim Jevrejima da će osujetiti svaki njihov plan da podignu novog vladara na prijestol. IZ 13.7
Odmah je u Betlehem poslao vojnike s nalogom da pogube svu djecu od dvije godine i na niže. Mirni stanovi Davidova grada bili su svjedoci strašnih prizora, koje je prorok opisao šest stotina godina ranije. “Glas u Rami ču se, plač, ridanje i jaukanje mnogo; Rahela plače za svojom djecom i neće da se utješi, jer zna da ih nema”. IZ 14.1
Jevreji su bili odgovorni za ovu nesreću. Da su vjerno i ponizno živjeli pred Bogom, Bog bi od njih otklonio carev gnjev. Ali oni su se svojim grijesima udaljili od Boga i odbacili Svetog Duha, svoj jedini štit. Nisu proučavali Sveto pismo sa željom da se potčine Božjoj volji. Istraživali su proročanstva da bi ih tumačili po svojoj volji i da bi pokazali da Bog prezire druge narode. Tvrdili su da će Mesija doći kao car koji će pobijediti njihove neprijatelje i gnjevno zgaziti neznabošce. Na ovaj su način izazivali mržnju kod svojih gospodara. Sotona je -namjeravao da izazove Spasiteljevo uništenje time što će pokvariti njihovo mišljenje o Mesiji. Zlo se vratilo na njihovu glavu. IZ 14.2
Ovaj čin okrutnosti bio je jedan od posljednjih koji su zamračivali Irodovo vladanje. Uskoro poslije pokolja nevine djece, sam car morao je podleći neizbježnoj osudi: umro je užasnom smrću. IZ 14.3
Anđeo je pozvao Josipa, koji se još nalazio u Egiptu, da se vrati u svoju zemlju. Pošto je u Isusu gledao nasljednika Davidovog prijestola, on je želio da se nastani u Betlehem: ali doznavši da Irodov sin Arhelaj vlada u Judeji na mjesto svoga oca, pobojao se da ne bi sin ispunio očeve namjere protiv Krista. Od Irodovih sinova, Arhelaj je moralno najviše ličio na svoga oca. Njegovo stupanje na prijestol bilo je praćeno pobunom u Jeruzalemu; stotine Jevreja bilo je poubijano od rimskih vojnika. IZ 14.4
Josipu je opet bilo pokazano jedno mjesto utočišta. On se vratio u Nazaret, svoj raniji dom, i tu je Isus živio skoro trideset godina. “I tako su se ispunile riječi proroka: nazvaće se Nazarećanin”. Galilejom je vladao jedan od sinova Irodovih, ali stanovništvo je tu bilo više pomiješano nego u Judeji, tako da Jevreji nisu imali ovdje toliku moć, te Isusove težnje nisu pobuđivale toliku zavist kod onih koji su bili na vlasti. IZ 14.5
Tako je zemlja dočekala svoga Spasitelja! Nije bilo mjesta gdje bi Otkupitelj kao dijete mogao spokojno da živi i da bude u sigurnosti! Bog nije mogao da povjeri ljudima svoga ljubljenog Sina, koji je došao da izvrši djelo spasenja za njih. On je stavio anđelima u dužnost da pomažu Isusu i da ga štite dok ne ispuni svoju misiju na zemlji i dok ne umre od ruke onih koje je došao da spase. IZ 14.6