Isusov život

Poglavlje 18—Isus u Kapernaumu

U vrijeme kad bi se vračao sa svojih putovanja, Įsus je stanovao u Kapernaumu. Zato se Kapernaum i zvao “njegov grad”. Taj se grad pro- stirao na obali Galilejskog mora blizu prekrasne Genezaretske ravnice. IZ 70.3

Kapernaum, smješten na drumu, koji vodi iz Damaska u Jeruzalem i Egipat, kao i prema Sredozemnom Moru, bio je vrlo živo mjesto. Kroz njega su prolazili ljudi iz raznih krajeva, ali su se tu zaustavljali u toku putovanja da bi se odmorili. Tu je Isus susretao ljude iz svih naroda i društvenih slojeva, bogate i velike, kao i siromašne i jednostavne. Odavde se njegova nauka prenijela u druge krajeve i mnoge porodice. Ljudi su bili pokrenuti da proučavaju proročanstva, pažnja im je bila skrenuta na Spasitelja, i svijet se upoznao s njegovim radom. IZ 70.4

U sinagozi Kapernauma įsus je govorio o carstvu, koga je došao da osnuje, i o djelu, koje je trebalo da ispuni: da oslobodi sotonine sužnje. Iznenada ga je prekinuo jedan bolan uzvik. Jedan čovjek sa nečistim duhom dojurio je u sredinu mnoštva, vičuči: “Šta je tebi do nas, Isuse Nazare- čanine? Došao si da nas pogubiš? Znam te tko si: Svetac Božji!” IZ 70.5

Sve je obuzeo nemir i strah. Slušaoci su bili uznemireni, i više nisu slušali njegove riječi. To je bio cilj, koji je sotona sebi postavio uvodeći svoju žrtvu u sinagogu. Ali Isus je zaprijetio demonu: “Umukni, i iziđi iz njega. I oborivši ga đavo u sredinu, iziđe iz njega, i ni malo mu ne naudi”.¹ IZ 71.1

Sotona je pomračio duh ovog jadnika. Kristovo prisustvo je u njega ulilo zrak svjetlosti. On je želio da se oslobodi sotonine vlasti; ali đavo se protivio Kristovoj sili. Kada je ovaj čovjek htio da zatraži Kristovu pomoć, zli duh je stavio svoje riječi u njegova usta i izmamio iz njega uzvik užasa. Nesrećnik je međutim bio donekle svijestan da se nalazi kod onoga, koji ga može osloboditi, ali ga je sila sotone zadržala kada je pokušao da dohvati tu moćnu ruku, i morao je drukčije da se izrazi nego što je ranije mislio. Strašna je borba nastupila između sotonine moći i njegove želje za slobodom. IZ 71.2

Onaj, koji je pobijedio sotonu u pustinji, nalazio se licem k licu sa neprijateljem. Đavo je upotrebio svu svoju moć, da bi zadržao svoju žrtvu. Napustiti i ovoga puta svoj plijen, to bi značilo prepustiti pobjedu Isusu. Ljudi su mislili da će zlostavljani nesrećnik izgubiti život u borbi sa neprijateljem, izazivačem njegove propasti. Ali Spasitelj je progovorio sa silom, i sužanj je bio oslobođen. Čovjek, koji je bio opsjednut zlim duhom, stajao je radosno, slobodan i gospodar nad sobom pred zadivljenim mnoštvom. Sam đavo je dao svjedočanstvo o božanskoj sili Spasitelja. IZ 71.3

Oslobođeni čovjek hvalio je Boga. Te oči, koje su ranije bijesno sijevale, sada su otsjajivale razumom i prolijevale suze zahvalnice. Mnoštvo je zanijemilo od čuda. Kad su ponovo došli k sebi, svi su uskliknuli: “Kakva je to riječ? Vlašću i silom zapovjeda nečistim duhovima, i izlaze!”. IZ 71.4

Svojim vladanjem navukao je ovaj čovjek na sebe ovu nevolju, kojom je postao strašan prizor za prijatelje i teret sebi. Zaslijepljen grešnim uživanjima, mislio je da učini od života neprekidnu zabavu. Nije mislio da će postati predmet užasa za svijet i sramota za porodicu. Mislio je da može da provodi vrijeme u ludostima, koja je smatrao nevinim. Ali kad je jednom pošao nizbrdo, teško je bilo da se zaustavi. Njegove plemenite osobine pokvarila je neumjerenost, i sotona je potpuno zagospodario njime. IZ 71.5

Kajanje je kasnije nastupilo. Da bi povratio zdravlje, gotov je bio da žrtvuje sve: uživanja i bogatstvo, ali sada je bio bez nade, plijen zloga. Stupio je na tle neprijatelja, i sotona je zavladao svim njegovim sposobnostima. Kušač ga je zaveo svojim čarima; kad je nesrećnik bio u njegovoj vlasti, neprijatelj se pokazao okrutan i strašno ga je mučio. Tako biva onome koji popušta grijehu; put grijeha, koji je grešniku u početku privlačan, na kraju se završava očajanjem. IZ 71.6

Vrijeme kada je Krist vršio svoju ličnu službu među ljudima bilo je obilježeno najvećom djelatnošću sotonine sile. Vjekovima su se sotona i njegovi anđeli trudili da zavladaju nad tijelom i dušom ljudi, da bi ih srozali u grijeh i bolest: zatim su optuživali Boga da je on kriv za tu bijedu. Isus je htio ljudima otkriti Božji karakter. On je došao da slomi sotoninu moć i da oslobodi njegove sužnje. Novi život, nebeska ljubav i sila djelovali su na ljudska srca; zato je ustao knez zla, da zadrži svoju vlast. Sotona je prikupio sve svoje snage i na svakom koraku se protivio Kristovom djelu. IZ 72.1

Sredstvo, kojim je Krist pobijedio sotonu, stoji nam još na raspolaganju: to je sila Božje riječi. Bog se ne nameće nama silom; ali ako želimo da ga upoznamo i tvorimo njegovu ljubav, dato nam je ovo obećanje: “Poznat ćete istinu, i istina će vas izbaviti”. “Tko želi volju Božju činiti, razumjet će da li je ova nauka od Boga”.² Vjerom u ova obećanja može svako da se oslobodi iz zamke zabluda i ispod vlasti grijeha. IZ 72.2

Svatko je slobodan da izabere svoga gospodara. Nitko nije tako nisko pao, nitko nije tako nedostojan da ne bi mogao naći oslobođenje u Kristu. Bijesni, kad je počeo da se moli, izgovorio je samo sotonine riječi; ipak, Isus je čuo neizraženu molbu njegovog srca. Nijedan vapaj duše u nevolji, iako taj vapaj ne može da se izrazi riječima, ne ostaje bez odgovora. Oni, koji odluče da učine zavjet sa nebeskim Bogom, ne će biti prepušteni vlasti sotone ili slabostima tijela. Spasitelj ih poziva da se obrate njemu za pomoć i da se s njime pomire.³ Duhovi tame će se boriti da zadrže dušu pod svojom vlašću, ali nebeski anđeli će upotrebiti u njenu korist nadmoćniju silu. Spasitelj kaže: “Hoće li se junaku uzeti plijen, i hoće li se zarobljeni pravednik osloboditi?” “Da, roblje junaku uzet će se i plijen jakome otet će se, jer ću se ja preti sa onima, koji se s tobom pru, i sinove tvoje ja ću izbaviti”.⁴ IZ 72.3

Ljudi su se još nalazili u sinagozi pod utiskom onoga, što se dogodilo, kad se Isus povukao u Petrovu kuću, da se za trenutak odmori. I ovdje je vladalo žalosno raspoloženje. Petrova tašta je bila bolesna. Mučila ju je teška groznica. Isus ju je izliječio od bolesti, i bolesnica je ustala i služila Učitelju i njegovim učenicima. IZ 72.4

Glas o Kristovim djelima raširio se po cijelom gradu Kapernaumu. Ljudi se nisu usuđivali da dođu ka Isusu da ih izliječi u subotu, jer su se bojali rabina; ali čim je sunce zašlo, nastalo je veliko vrenje. Stanovnici grada izlazlili su iz svojih kuća, dućana i trgova, da uđu u skromnu kuću, gdje je Isus stanovao. Pristizali su bolesnici nošeni na svojim posteljama ili opirući se o svoje štake; drugi su dolazili hramajući, pridržavani od svojih prijatelja. IZ 72.5

Satima su dolazili i odlazili, jer nitko nije znao da li će Liječnik biti još sutra tamo. Kapernaum nije nikada ranije doživio takav dan. Radosni uzvici pobjede i oslobođenja ispunjavali su zrak. Spasitelj se radovao u sreći, koju je izazvao oko sebe. Njegovo je srce bilo ganuto saučešćem kad je gledao stradanja onih, koji su dolazili k njemu. Radovao se, što je mogao da im vrati zdravlje i sreću. IZ 73.1

Isus nije prestao da radi sve dok nije izliječio posljednjeg bolesnika. Tek kasno u noć mnoštvo je otišlo, i na Simonovu kuću se spustila tišina. Tada, poslije dugog i zamornog dana, našao je Isus odmor. Ali dok je grad još počivao u snu, “ujutro vrlo rano ustavši iziđe, i otide nasamo, i ondje se moljaše Bogu”.⁵ IZ 73.2

Tako su prolazili prvi dani Kristove zemaljske službe. Često je otpuštao svoje učenike da bi im omogućio da se kod kuće odmore; ali on se sa blagošću protivio svim njihovim naporima, da ga i za trenutak odvrate od njegovog posla. Cijeli je dan bio u poslu, učeći neuke, liječeći bolesne, vraćajući vid slijepima, hraneći mnoštvo naroda. IZ 73.3

Uveče i ujutro rano odlazio je na brdo, da se tamo moli svome Ocu. Često se dešavalo, da je cijele noći provodio na molitvi i u razmišljanju, da ujutro rano opet otpočne svoj rad među ljudima. IZ 73.4

Rano ujutro Petar i njegovi drugovi obavijestili su Isusa da ga već traže stanovnici Kapernauma. Učenici su doživjeli gorko razočaranje videći, kako je do sada Isus bio priman. Poglavari jeruzalemski su htjeli da ga pogube; njegovi lični sugrađani su htjeli da mu oduzmu život; ali Kapernaum ga je oduševljeno primio, i nada učenika je opet oživjela. Možda će se među ovim Galilejcima, željnim slobode, naći sljedbenici njihovog Učitelja. Ali mnogo su se iznenadili, kad su čuli Isusove riječi: “I drugim gradovima treba mi propovijedati evanđelje o carstvu Božjem; jer sam na to poslan”.⁶ IZ 73.5

Usred uzbuđenja, koje je vladalo u Kapernaumu, prijetila je opasnost da se izgubi iz vida cilj Kristovog djela. Isus se nije zadovoljavao time da privuče na sebe pažnju kao čudotvorac ili iscjelitelj. On je želio da skrene pažnju na sebe kao spasitelja. Ovi su ljudi bili skloni da povjeruju da je on došao kao car da uspostavi zemaljsko carstvo; on je htio da odvrati njihov pogled od zemaljskoga i upravi na duhovne vrijednosti. Svjetski uspjeh ne bi dolikovao njegovom radu. IZ 73.6

Divljenje bezbrižnog mnoštva nije mu bilo po volji. U toku svoga života, on nikada nije htio da se ističe. Sin čovječiji nije htio da prima čast, koju svijet daje položaju, bogatstvu ili obdarenosti. Isus nije upotrebljavao nijedno sredstvo, kojim se ljudi služe da zadobiju naklonost ili da izazovu poštovanje. Mnogo stoljeća prije njegovog rođenja prorečeno je o njemu: “Ne će vikati niti glas podići, niti će se glas njegov čuti po ulicama. Trske stučene ne će prelomiti, i sveštila, koje se puši ne će ugasiti; javljat će pravdu po istini. Ne će klonuti niti malaksati, dokle ne postavi pravdu na zemlji”.⁷ IZ 73.7

Farizeji su nastojali da se istaknu strogo ispunjavajući obrede i hvališući se svojom pobožnošću i dobrim djelima. Revnost za vjeru pokazivali su u tome, što su se o njoj stalno prepirali. Protivničke sekte su se međusobno oštro prepirale, i često su se na ulici čuli gnjevni glasovi učenih zakonika upletenih u borbu o raznim tačkama nauke. IZ 74.1

Isusov je život bio sasvim drukčiji. On se nije upuštao u bučnu prepirku, nije se hvalio pobožnošću, nije tražio ljudsko odobravanje. Krist je bio sakriven u Bogu, i Bog se otkrio u karakteru svoga Sina. Isus je htio da to otkrivenje postane predmet ljudskih misli, i da tom otkrivenju daju čast. IZ 74.2

Sunce pravde nije odjednom zasvijetlilo svojim punim sjajem, da ne bi svojom slavom zasjenilo svijet. O Kristu je napisano: “Jer mu je izlazak kao zora”⁸ Dan se rađa postepeno, tjerajući noćni mrak i budeći ljude. Tako se rodilo i Sunce pravde, noseći “zdravlje na svojim zracima”.⁹ IZ 74.3